Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 21 Bible Online

Djela 21 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 21

¹Na putu u JeruzalemPošto se otrgnusmo od njih, isplovismo i ploveći pravo stigosmo u Kos, sutradan u Rod, a odande u Pataru.

²I našavši lađu koja je plovila prijeko u Feniciju, ukrcasmo se i isplovismo.

³Ugledavši Cipar, ostavismo ga slijeva, ploveći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati tovar.

⁴Pronašavši učenike, ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu Pavlu govorahu da ne ide u Jeruzalem.

⁵Ali kad nam istekoše ti dani, krenusmo na put. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, sve do izvan grada. I kleknuvši na obali pomolismo se,

⁶oprostivši se jedni s drugima. Mi se ukrcasmo na lađu, a oni se vratiše k svojima.

⁷Završivši plovidbu, mi stigosmo iz Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši braću ostadosmo jedan dan s njima.

⁸A sutradan krenusmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, ostadosmo kod njega.

⁹On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale.

¹⁰Kako ostadosmo više dana, prorok imenom Agab siđe iz Judeje

¹¹i dođe k nama te uze Pavlov pojas, sveza sebi ruke i noge pa reče: »Ovo govori Duh Sveti: 'Čovjeka čiji je ovaj pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke poganima.'«

¹²A kad smo to čuli, stadosmo i mi i mještani moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

¹³Tad Pavao odgovori: »Što to činite, plačete i slamate mi srce! Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.«

¹⁴I kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja nek bude volja!«

¹⁵Nakon tih dana, spremljeni za put, uzlazili smo u Jeruzalem.

¹⁶A s nama pođoše i učenici iz Cezareje, koji nas odvedoše k nekom Mnasonu Cipraninu, dugogodišnjem učeniku, kod koga smo odsjeli.

¹⁷Pavao u JeruzalemuKad pak stigosmo u Jeruzalem, braća nas primiše radosno.

¹⁸Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu, gdje dođoše i sve starješine.

¹⁹Pozdravivši ih, stade im redom pripovijedati što je Bog učinio među poganima po njegovoj službi.

²⁰A oni su, čuvši to, proslavljali Boga. Onda mu rekoše: »Vidiš, brate, kolike su tisuće među Židovima uzvjerovale, i svi su revnitelji Zakona.

²¹A o tebi im je rečeno da naučavaš na otpad od Mojsija sve Židove koji su među poganima, govoreći da ne trebaju obrezivati djece, niti se pridržavati Öbičaja.

²²Što dakle? Zasigurno će čuti da si došao.

²³Stoga učini što ti kažemo: u nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet.

²⁴Njih uzmi, posveti se zajedno s njima i plati za njih da obriju glave, te će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi rečeno, nego da si i sam na pravu putu i držiš Zakon.

²⁵A onima koji su uzvjerovali među poganima napisali smo što odlučismo: kloniti se mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.«

²⁶Tada Pavao uze one ljude te je sutradan, posvećen zajedno s njima, ulazio u Hram, proglašujući dovršetak dana posvećenja - kad će se za svakoga od njih prinijeti prinos.

²⁷Pavao uhićenKad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki Židovi iz Azije, ugledavši ga u Hramu, stadoše zbunjivati svu onu svjetinu te podigoše ruke na njega,

²⁸vičući: »Izraelci, upomoć! Ovo je čovjek koji sve posvuda uči protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta, pa još i Grke uvede u Hram i oskvrnu ovo sveto mjesto.«

²⁹Jer već ranije bijahu s njime u gradu vidjeli Trofima iz Efeza za koga mišljahu da ga je Pavao uveo u Hram.

³⁰Sav se grad uskomeša i nastade strka naroda te, zgrabivši Pavla, stadoše ga vući iz Hrama i odmah zatvoriše vrata.

³¹I dok su ga nastojali ubiti, stiže glas do zapovjednika kohorte da je uzbunjen sav Jeruzalem.

³²On odmah uze vojnike i stotnike pa dotrča dolje k njima. A kad oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla.

³³Zapovjednik se tada približi, uhvati ga i naredi da ga vežu dvojim lancima, te stade ispitivati tko je i što je učinio.

³⁴Jedni su pak iz svjetine vikali jedno, a drugi drugo. Kako zbog meteža nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu.

³⁵Kad Pavao stiže do stubišta, vojnici su ga morali nositi zbog nasrtljivosti svjetine.

³⁶Jer mnoštvo ih je naroda slijedilo, vičući: »Smakni ga!«

³⁷Samo što ga ne unesoše u vojarnu kad Pavao reče zapovjedniku: »Je li mi dopušteno nešto ti reći?« A on ga upita: »Zar znaš grčki?

³⁸Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji se prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustinju četiri tisuće bodežara?«

³⁹A Pavao reče: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin znamenita grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu!«

⁴⁰Kad mu on dopusti, Pavao stade na stubište mahnuvši rukom narodu. Kako nastade velika tišina, on im se obrati hebrejskim jezikom: