Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 26 Bible Online

Djela 26 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 26

¹Pavlova obrana pred AgripomNato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku i stade se braniti:

²»Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas pred tobom mogu braniti od svega onoga za što me Židovi optužuju,

³osobito stoga što si poznavatelj svih židovskih običaja i nesuglasica. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

⁴Dakle, moj život već od rane mladosti, koji provedoh u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi.

⁵Budući da me poznaju od početka, mogu, ako hoće, svjedočiti da sam prema najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

⁶I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje što ga Bog dade našim ocima -

⁷koje se, naših dvanaest plemena ustrajno služeći Bogu noću i danju, nada postignuti. Zbog te me nade, o kralju, Židovi optužuju!

⁸Zašto se među vama smatra nevjerojatnim da Bog mrtve uskrisuje?

⁹Pa i sam sam smatrao da protiv imena Isusa Nazarećanina trebam učiniti sve što mogu.

¹⁰Tako i učinih u Jeruzalemu, te sam mnoge svete sam zatvorio u tamnice primivši za to ovlast od glavara svećeničkih. Kad su ih pogubljivali, dao sam svoj glas protiv njih.

¹¹Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i prekomjerno bijesan na njih progonio ih čak u tuđim gradovima.

¹²Kad radi toga pođoh u Damask, s ovlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih,

¹³vidjeh na putu o podne, o kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i one koji su išli sa mnom.

¹⁴Kad svi mi na zemlju popadosmo, začuh glas što mi hebrejskim jezikom govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je bosti se s rogatim.'

¹⁵A ja rekoh: 'Tko si, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus koga ti progoniš.

¹⁶Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se ukazah stoga da te odredim za slugu i svjedoka i onog kako si me vidio i onog što ću ti pokazati.

¹⁷Izbavljat ću te i od tvog naroda i od pogana među koje te šaljem

¹⁸da im otvoriš oči, kako bi se obratili od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, te da vjerom u mene prime oprost grijeha i udio među posvećenima.'

¹⁹Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju,

²⁰nego sam najprije onima u Damasku i u Jeruzalemu, a zatim i po cijelom području Judeje i poganima, propovijedao da se pokaju i obrate k Bogu, čineći djela dostojna pokajanja.

²¹Zbog toga su me, dok sam bio u Hramu, Židovi zgrabili i pokušavali ubiti.

²²Pomoć dakle Božju zadobivši, sve do ovoga dana stojim svjedočeći malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što proroci rekoše da se ima dogoditi, a i Mojsije:

²³da će Krist trpjeti i da će kao prvi uskrsli od mrtvih navijestiti svjetlo svom narodu i poganima.«

²⁴Dok se on tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Veliko te znanje dovelo do ludila.«

²⁵Pavao pak odvrati: »Ne ludujem, vrli Feste, nego zborim riječi istine i razbora.

²⁶Ta znade za to kralj, komu otvoreno govorim, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se to nije događalo u nekakvu zakutku.

²⁷Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«

²⁸A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te me učini kršćaninom!«

²⁹Nato će Pavao: »Molio bih Boga da - i za malo i za mnogo - ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.«

³⁰Nato ustade kralj i upravitelj i Berenika i oni koji su s njima zasjedali

³¹te, udaljivši se, stadoše među sobom govoriti: »Ovaj čovjek ne učini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.«

³²Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«