Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 27 Bible Online

Djela 27 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 27

¹Od Cezareje do KreteKad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju.

²Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

³Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli.

⁴A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.

⁵Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji.

⁶Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju.

⁷Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni.

⁸Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja.

⁹Oluja i brodolomKako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati,

¹⁰govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.«

¹¹Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio.

¹²A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi.

¹³Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.

¹⁴Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak.

¹⁵Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi.

¹⁶Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac.

¹⁷Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni.

¹⁸No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret,

¹⁹a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu.

²⁰Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti.

²¹Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu.

²²Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa.

²³Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim,

²⁴te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.'

²⁵Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno.

²⁶Ali treba da se nasučemo na neki otok.«

²⁷Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja.

²⁸Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati.

²⁹Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan.

³⁰A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra,

³¹reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.«

³²Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne.

³³Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši.

³⁴Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.«

³⁵To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti.

³⁶Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane.

³⁷Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša.

³⁸Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more.

³⁹Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu.

⁴⁰Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali.

⁴¹Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja.

⁴²Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne.

⁴³Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno,

⁴⁴a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno.