Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 28 Bible Online

Djela 28 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 28

¹Na otoku MaltiTek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta.

²Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni.

³A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku.

⁴A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.«

⁵Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo.

⁶Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

⁷A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti.

⁸Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga.

⁹Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu.

¹⁰Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama.

¹¹Dolazak u RimNakon tri mjeseca isplovismo na aleksandrijskoj lađi, sa znakom Dioskura, koja bijaše prezimila na otoku.

¹²Doplovivši tad u Sirakuzu, ostadosmo tri dana.

¹³Odande, popuštajući priveze, stigosmo u Regij, a kako je dan kasnije zapuhao južnjak, drugoga dana stigosmo u Puteole.

¹⁴Ondje nađosmo braću koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako dođosmo u Rim.

¹⁵Kad tamošnja braća dočuše o nama, izađoše nam ususret sve do Apijeva trga i Triju gostionica. Ugledavši ih, Pavao izreče hvalu Bogu i ohrabri se.

¹⁶A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da stanuje zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

¹⁷Pavlov susret sa Židovima u RimuNakon tri dana sazva Pavao židovske prvake te im, kad se okupiše, stade govoriti: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ili otačkih običaja, a ipak me u Jeruzalemu kao sužnja predadoše u ruke Rimljanima.

¹⁸Oni me nakon istrage htjedoše pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje zbog koje bih zaslužio smrt.

¹⁹Ali kako se Židovi tome usprotiviše, bijah prisiljen prizvati se na cara, ne hoteći ičim optužiti svoj narod.

²⁰Zbog toga dakle razloga zamolih da vas vidim i da vam se obratim, jer sam zbog nade Izraelove vezan u ovim lancima.«

²¹A oni mu rekoše: »Mi nikakva pisma o tebi nismo primili iz Judeje, niti je tko od braće došao nešto dojaviti ili loše govoriti o tebi.

²²Ali bismo htjeli od tebe čuti što misliš, jer o toj sljedbi znamo da se posvuda govori protiv nje.«

²³Nato dogovoriše dan i dođoše k njemu u stan u velikom broju. I on im je izlagao svjedočeći kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka o Isusu.

²⁴I neki vjerovahu onome što je govorio, drugi pak ne vjerovahu.

²⁵Nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, pošto im Pavao reče još ovu riječ: »Dobro Duh Sveti po Izaiji proroku vašim ocima progovori:

²⁶'Idi k tomu narodu i reci:Slušat ćete i slušati, a nećete razumjeti, gledat ćete i gledati, a nećete vidjeti.

²⁷Jer otupjelo je srce ovog naroda; uši svoje začepiše, oči svoje zatvoriše; da svojim očima ne vide, da svojim ušima ne čuju i srcem ne razumiju - da se ne obrate te ih ne izliječim.'

²⁸Neka vam dakle bude znano da je ovo Božje spasenje poslano poganima. Oni će ga poslušati.«

³⁰ZaključakPavao pak ostade pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su mu dolazili,

³¹propovijedajući kraljevstvo Božje i poučavajući o Gospodinu Isusu Kristu sa svom smjelošću i bez zapreka.