Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 4 Bible Online

Djela 4 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 4

¹Petar i Ivan pred VijećemDok su oni još govorili narodu, priđoše im svećenici i zapovjednik hramski i saduceji,

²ogorčeni što naučavaju narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih.

³I podigoše na njih ruke te ih baciše u pritvor do sutradan jer već bijaše večer.

⁴Mnogi pak od onih koji su slušali Riječ uzvjerovaše, te broj ljudi dođe na oko pet tisuća.

⁵Sutradan se u Jeruzalemu sabraše glavari i starješine i pismoznanci,

⁶i velesvećenik Ana i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i svi ostali koji bijahu iz velesvećeničkog roda.

⁷Postaviše ih u sredinu, te ih stadoše ispitivati: »Kojom silom ili u čije ime vi to učiniste?«

⁸Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče: »Glavari narodni i starješine!

⁹Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva na bolesnu čovjeku, po kome je ovaj spašen,

¹⁰neka vam svima bude znano i svemu narodu Izraelovu: u imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi raspeli, a koga Bog uskrisi od mrtvih; u njemu ovaj stoji pred vama zdrav.

¹¹On je taj kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji postade glavnim ugaonim kamenom.

¹²I ni u jednome drugom nema spasenja, jer pod nebom nema drugog imena danoga ljudima u kojem treba da budemo spašeni.«

¹³Kad vidješe Petrovu i Ivanovu smjelost te znajući da su ljudi neobrazovani i priprosti, čudili su se; znali su da oni bijahu s Isusom.

¹⁴Gledajući pak onog iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ništa im nisu mogli protusloviti.

¹⁵Pošto im pak zapovjediše da izađu iz vijećnice, stadoše vijećati

¹⁶govoreći: »Što da učinimo s ovim ljudima? Jer to da su učinili poznat znamen očito je svim stanovnicima Jeruzalema, i mi to ne možemo zanijekati.

¹⁷Ali da se to ne bi još više proširilo u narod, zaprijetimo im da više nikomu od ljudi ne govore o ovome imenu.«

¹⁸I pozvavši ih zapovjediše im da nipošto nikomu ne spomenu a kamoli naučavaju u ime Isusovo.

¹⁹A Petar i Ivan im odgovoriše: »Prosudite, je li pravo pred Bogom slušati više vas negoli Boga.

²⁰Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo.«

²¹Opet im zaprijetivši i ne našavši kako da ih kazne, oni ih zbog naroda pustiše, jer su svi proslavljali Boga zbog onog što se dogodilo.

²²Jer čovjeku na kome se dogodi taj znamen ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

²³Zajednička molitvaPošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine.

²⁴Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:»Gospodaru, ti si Onaj koji stvori nebo i zemljui mora i sve što je u njima,

²⁵i koji ustima našega oca Davida, sluge svojega, po Duhu Svetome, reče:'Zašto se pobuniše narodi,i plemena ispraznosti smisliše?

²⁶Zemaljski kraljevi ustadoše i vladari se zajedno udružiše protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.'

²⁷Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim,

²⁸da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi.

²⁹I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ.

³⁰Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«

³¹I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.

³²Međusobni odnos vjernikaA u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko.

³³I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima.

³⁴Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga

³⁵te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi.

³⁶Barnabina darežljivostA Josip, koga su apostoli prozvali Barnaba, što protumačeno znači Sin utjehe, levit, rodom s Cipra,

³⁷posjedovao je njivu. Prodavši je, donese novac i stavi pred noge apostolima.