Read Hrvatski Novi Zavjet Poslanica Rimljanina 11 Bible Online

Poslanica Rimljanina 11 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Poslanica Rimljanina 11

¹Izrael i poganiPitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

²Nije odbacio Bog svoga naroda, koga predvidje. Ili ne znate što Pismo govori, u odlomku o Iliji, kako se on Bogu tuži na Izraela:

³»Gospodine, proroke tvoje pobiše, tvoje žrtvenike raskopaše; ja ostadoh sam i moj život traže.«

⁴I što mu kaže Božji odgovor? »Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.«

⁵Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak prema izboru milosti.

⁶Ako pak po milosti, ne više po djelima; inače milost nije više milost.

⁷Što dakle? Ono čemu Izrael teži, to ne stekne, ali izabrani stekoše. Ostali pak otvrdnuše,

⁸kao što je pisano: »Dade im Bog duha otupjelosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.«

⁹I David kaže: »Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i spoticalom i naknadom.

¹⁰Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savini!«

¹¹Pitam dakle: jesu li se spotakli da propadnu? Nipošto! Nego njihovim prijestupom - spasenje poganima, tako da se oni, Židovi, potaknu na ljubomoru.

¹²Ako je pak njihov prijestup bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će to više biti njihov puni broj!

¹³Vama pak, poganima, govorim: ukoliko sam ja dakle apostol poganima, cijenim svoju službu

¹⁴kako bih na ljubomoru potaknuo one koji su moje tijelo, i neke od njih spasio.

¹⁵Jer ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, što li će tek biti prihvaćanje, ako ne oživljenje od mrtvih?

¹⁶Ako li su prvine svete, onda je i tijesto; ako je korijen svet, onda su i grane.

¹⁷Ako su pak neke grane odlomljene, a ti si, divlja maslina, pricijepljen u njihovo mjesto te postao suzajedničar korijena sočnosti masline,

¹⁸ne uznosi se ponad grana. Ali ako se uznosiš, sjeti se, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!

¹⁹Reći ćeš dakle: »Grane su odlomljene da se ja pricijepim.«

²⁰Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti pak po vjeri stojiš. Ne drži se visoko, nego se boj!

²¹Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, možda neće poštedjeti ni tebe.

²²Uvidi dakle dobrotu i strogost Božju: prema palima strogost, a prema tebi dobrotu Božju, ako u dobroti ostaneš; inače ćeš i ti biti odsječen.

²³A oni pak, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer moćan je Bog da ih opet pricijepi.

²⁴Jer ako si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, pa protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše, oni po prirodi, biti pricijepljeni na vlastitu maslinu.

²⁵Ne bih htio, naime, da ne znate, braćo, o ovoj tajni, kako ne biste bili sami sebi mudri: otvrdnuće se dijelom dogodilo Izraelu dok ne uđe puni broj pogana.

²⁶I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je i pisano: »Sa Siona će doći Onaj koji izbavlja, odvratit će bezbožnost od Jakova.

²⁷I ovo je s njima moj Savez, kad uklonim njihove grijehe.«

²⁸S obzirom na Evanđelje oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor, ljubimci su zbog otaca.

²⁹Neopozivi su, naime, dari i poziv Božji.

³⁰Jer kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada ste po njihovoj neposlušnosti zadobili milosrđe,

³¹tako i oni sada postadoše neposlušni po milosrđu prema vama, kako bi i oni sada zadobili milosrđe.

³²Jer zatvorio je Bog sve u neposlušnost da bi svima iskazao milosrđe.

³³Hvalospjev Božjoj mudrostiO dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putovi njegovi!

³⁴»Jer tko je spoznao um Gospodnji, ili tko mu bje savjetnikom?«

³⁵Ili, »tko Njemu štogod prvi dadne, da bi mu se uzvratiti trebalo?«

³⁶Jer je od Njega, po Njemu i za Njega - sve! Njemu slava u vjekove! Amen.