Read Hrvatski Novi Zavjet Poslanica Rimljanina 9 Bible Online

Poslanica Rimljanina 9 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Poslanica Rimljanina 9

¹Tuga zbog IzraelacaIstinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,

²da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu.

³Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu.

⁴Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja.

⁵Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.

⁶Djeca tijela i djeca obećanjaTo nije kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela,

⁷niti su svi djeca zato što su potomstvo Abrahamovo, nego: »Po Izaku će se nazivati tvoje potomstvo.«

⁸To jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo.

⁹Jer je riječ obećanja ovakva: »U ovo ću vrijeme doći, i Sara će imati sina.«

¹⁰I ne samo to, nego je i Rebeka samo od jednoga imala djecu, od Izaka, našega oca.

¹¹Jer dok oni ne bijahu još ni rođeni, niti počiniše što dobro ili zlo - da bi Božja odluka o izabranju ostala,

¹²ne po djelima nego po Onome koji poziva - bilo joj je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«,

¹³kao što je pisano: »Jakova zavoljeh, a Ezava zamrzih.«

¹⁴Kod Boga nema nepravednostiŠto ćemo dakle reći? Da je nepravednost kod Boga? Nipošto!

¹⁵Jer Mojsiju govori: »Bit ću milosrdan komu god hoću biti milosrdan, sažalit ću se nad kim god se hoću sažaliti.«

¹⁶Nije dakle do onoga koji hoće, niti do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

¹⁷Jer Pismo kaže faraonu: »Zato te i podigoh da na tebi pokažem svoju moć, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.«

¹⁸Milosrdan je dakle komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

¹⁹Ti ćeš mi dakle reći: »Zašto nas onda još kori? Jer tko da se volji njegovoj suprotstavi?«

²⁰Čovječe, tko si ti zapravo da proturječiš Bogu? Zar će tvorevina reći Onomu koji je stvori: »Zašto me načini takvom?«

²¹Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od iste smjese načini jednu posudu plemenitu, a drugu običnu?

²²Što ako je pak Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, s velikom snošljivošću podnio posude svojega gnjeva, pripravljene za propast,

²³da obznani bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje unaprijed pripravi za slavu,

²⁴pa i na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

²⁵Kao što kaže u Hošei: »Nazvat ću ne-narod moj narodom svojim i neljubljenu ljubljenom.

²⁶I na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste narod moj, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga«.

²⁷A Izaija viče o Izraelu: »Pa bude li broj sinova Izraelovih kao pijeska u moru, ipak će se samo Ostatak spasiti.

²⁸Jer zasigurno će i brzo izvršiti Gospodinriječ na zemlji.«

²⁹I kao što je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi potomstva, postali bismo kao Sodoma i bili bismo Gomori nalik.«

³⁰Do pravednosti - po vjeri, a ne djelimaŠto ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću postigoše pravednost - pravednost po vjeri.

³¹A Izrael koji je težio za zakonom pravednosti, do zakona ne stiže.

³²Zašto? Jer ne htjedne vjerom, nego djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

³³kao što je pisano: »Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko u njega vjeruje, neće se postidjeti.