Read Hrvatski Novi Zavjet 2 Korinćanima 1 Bible Online

2 Korinćanima 1 - Hrvatski Novi Zavjet bible

2 Korinćanima 1

¹Naslov i pozdravPavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji.

²Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

³Bog svake utjeheBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,

⁴koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, tako da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom Bog tješi nas same.

⁵Jer kao što su izobilne Kristove patnje u nama, tako je po Kristu izobilna i naša utjeha.

⁶Ako smo pak nevoljama pritiješnjeni, za vašu je to utjehu i spasenje; ako smo utješeni, za vašu je to utjehu - koja je djelotvorna kad strpljivo podnosite iste patnje koje podnosimo i mi.

⁷I postojana je naša nada za vas jer znamo: kao što ste dionici patnji, tako ste i utjehe.

⁸Jer ne bismo htjeli da ne znate, braćo, za nevolju što nas snađe u Aziji: da smo prekomjerno, preko svoje snage, bili opterećeni, tako da smo već zdvojili i za život.

⁹Sami smo već u sebi prihvatili osudu na smrt, da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

¹⁰On nas od tako velike smrti izbavi i izbavit će nas; u Njega se uzdamo da će nas i opet izbavljati.

¹¹I vi se pridružujete pomažući nam molitvom kako bi mnogi ljudi zahvaljivali za nas na milosnom daru koji nam je udijeljen posredovanjem mnogih.

¹²Pavlova promjena nauma o putovanjuJer naša je dika ovo: svjedočanstvo savjesti naše što smo u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj - i ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti - živjeli u svijetu, a osobito prema vama.

¹³Ništa vam, naime, i ne pišemo drugo osim onog što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,

¹⁴kao što nas dijelom i razumjeste, da smo mi slava vaša kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.

¹⁵U tom sam uvjerenju htio doći najprije k vama - da biste i drugu milost imali -

¹⁶te poslije vas poći u Makedoniju i opet se iz Makedonije vratiti k vama, pa da me vi otpravite u Judeju.

¹⁷Jesam li dakle u svojoj namjeri bio kolebljiv? Ili što namjeravam, po tjelesnu namjeravam, pa je u mene istodobno »da - da« i »ne - ne«?

¹⁸Kao što stoji da je Bog vjeran, tako i naša riječ k vama nije bila »da« i »ne«.

¹⁹Jer Sin Božji, Isus Krist, koga među vama mi propovijedasmo - ja i Silvan i Timotej - ne postade »da« i« ne«, nego je u njemu postalo »da«.

²⁰Koliko god je, naime, obećanja Božjih, u njemu su »da«! Zato i po njemu naš »Amen« Bogu na slavu!

²¹A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje u Kristu i koji nas pomaza.

²²On nas i zapečati te dade zalog Duha u naša srca.

²³A ja prizivam Boga za svjedoka, duše mi: da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.

²⁴Jer mi ne gospodarimo vašom vjerom, nego smo suradnici na vašoj radosti. Doista, u vjeri ste postojani.