Read Hrvatski Novi Zavjet Hebrejima 11 Bible Online

Hebrejima 11 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Hebrejima 11

¹VjeraA vjera je sama opstojnost onoga čemu se nadamo, osvjedočenost o stvarnostima koje ne vidimo.

²Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.

³Vjerom shvaćamo da su svjetovi riječju Božjom postavljeni, te tako ovo vidljivo ne postade iz ičega pojavnoga.

⁴Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravednik, kad nad njegovim darovima Bog pÖsvjedoči - i, po njoj, premda mrtav, još govori.

⁵Vjerom Henok bi prenesen da ne vidje smrti, 'i ne nađoše ga, jer ga prenese Bog'; doista, prije prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.

⁶A bez vjere nemoguće je Njemu ugoditi, jer tko pristupa Bogu mora povjerovati da postoji i da je nagraditelj onima što ga traže.

⁷Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bje vidljivo, sa strahopobožnošću sagradi korablju na spasenje svojega doma; time osudi svijet i postade baštinikom one pravednosti koja je po vjeri.

⁸Vjerom Abraham, kad bi pozvan, posluša da ode na mjesto koje je imao primiti u baštinu; i ode ne znajući kamo ide.

⁹Vjerom se naseli u obećanoj zemlji poput pridošlice u tuđini, obitavajući u šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja,

¹⁰jer očekivaše grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.

¹¹Vjerom i sama Sara, koja bijaše neplodna, unatoč vremešnoj dobi zadobi moć da začne potomstvo, jer je vjernim prosudila Onoga koji dade obećanje.

¹²I zato od jednoga, i to obamrla, izniknuše mnogobrojni poput zvijezda na nebu i poput pijeska nebrojena na obali morskoj.

¹³Svi oni u vjeri pomriješe ne primivši obećanja, već ih samo izdaleka vidješe i pozdraviše, te priznaše da su stranci i doseljenici na zemlji.

¹⁴Jer oni koji tako govore očituju da domovinu traže;

¹⁵a da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena vratiti se.

¹⁶No oni sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazvati se njihovim Bogom - jer im je pripravio grad.

¹⁷Vjerom je Abraham, kad bi kušan, prinio Izaka, i taj koji jedinca stade prinositi jest onaj koji je primio obećanja;

¹⁸kome bi rečeno: »Po Izaku će ti se nazivati potomstvo.«

¹⁹Smatrao je da Bog može i od mrtvih uskrisiti te ga zato, kao znamen, ponovno zadobi.

²⁰Vjerom i u pogledu budućih stvari blagoslovi Izak Jakova i Ezava.

²¹Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba Josipova sina te se pokloni duboko, oslonjen na vrh svojega štapa.

²²Vjerom se Josip, na umoru, spomenu onoga o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.

²³Vjerom Mojsija, netom rođena, sakriše njegovi roditelji tri mjeseca, jer vidješe kako je djetešce milo i ne pobojahu se kraljeve naredbe.

²⁴Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom faraonove kćeri.

²⁵Odabra biti zlostavljan s narodom Božjim radije negoli se časovito odati grješnome užitku.

²⁶Porugu je Pomazanikovu smatrao većim bogatstvom od egipatskoga blaga, jer se usredotočio na nagradu.

²⁷Vjerom ostavi Egipat ne bojeći se kraljeve srdžbe; ustrajao je, jer je gledao na Nevidljivoga.

²⁸Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne njihovih prvenaca.

²⁹Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhom tlu, a kad Egipćani to pokušaše, utopiše se.

³⁰Vjerom padoše zidine jerihonske nakon sedmodnevnoga ophoda.

³¹Vjerom bludnica Rahaba ne propade zajedno s onima nepokornima, jer s mirom primi uhode.

³²I što bih još rekao? Nedostajat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, pa Samuelu i prorocima,

³³koji po vjeri svladaše kraljevstva, odjelotvoriše pravednost, stekoše obećanja, zatvoriše usta lavovima,

³⁴pogasiše jarost ognja, izbjegoše oštrici mača, od slabosti - ojačaše, postadoše jaki u boju, rastjeraše tabore tuđinaca.

³⁵Neke žene primiše natrag svoje mrtve uskrsnućem. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja, kako bi zadobili bolje uskrsnuće.

³⁶Drugi opet iskusiše izrugivanja i bičeve, te još okove i tamnicu;

³⁷kamenovani, raspiljeni, pogubljeni oštricom mača, hodili su naokolo u ovčjim runima, u kozjim kožama; u oskudici, pritiješnjeni, zlostavljani

³⁸- oni kojih svijet ne bijaše dostojan - lutajući po pustinjama i gorama i pećinama i pukotinama zemaljskim.

³⁹I svi oni po vjeri primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano,

⁴⁰jer je Bog za nas predvidio nešto bolje: da ne budu bez nas privedeni k savršenstvu.