Read Krscanska sadasnjost 2 o Kraljevima 6 Bible Online

2 o Kraljevima 6 - Krscanska sadasnjost bible

2 o Kraljevima 6

¹Proročki sinovi rekoše Elizeju: “Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

²Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište. “ On odgovori: “Idite. “

³Jedan od njih reče mu: “Udostoj se poći sa svojim slugama. “ On odgovori: “Hoću. “

⁴I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva.

⁵A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: “Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!”

⁶A čovjek Božji upita ga: “Gdje je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva.

⁷I reče: “Izvadi je!” I čovjek pruži ruku te je uze.

⁸Aramejski kralj bio u ratu s Izrćlom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: “Podignite šatore na tom mjestu. “

⁹Ali Elizej poruči izrćlskom kralju: “čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili. “

¹⁰I kralj izrćlski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta.

¹¹Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: “Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izrćlovim?”

¹²Jedan od časnika odgovori: “Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izrćlov, otkriva izrćlskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici. “

¹³On reče: “Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate. “ I javiše mu: “Eno ga u Dotanu. “

¹⁴Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad.

¹⁵Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: “Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?”

¹⁶A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima. “

¹⁷I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oči da vidi!” I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

¹⁸Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: “Udari sljepoćom ove ljude!” I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom.

¹⁹Elizej im reče: “Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite. “ Ali ih odvede u Samariju.

²⁰Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: “Jahve, otvori ovima oči da progledaju. “ Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije!

²¹Kad ih vidje kralj Izrćla, reče Elizeju: “Treba li ih poubijati, oče moj?”

²²A on odgovori: “Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru. “

²³Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izrćlsko tlo.

²⁴Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju.

²⁵I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet šekela srebra.

²⁶Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: “Pomozi, gospodaru kralju!”

²⁷On odgovori: “Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?”

²⁸Još joj kralj reče: “Što ti je?” Ona odgovori: “Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!'

²⁹Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo. ' Ali je ona sakrila svoga sina. “

³⁰Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

³¹I reče tada kralj: “Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!”

³²Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?”

³³Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: “Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?”