Read Krscanska sadasnjost 1 Ljetopisa 17 Bible Online

1 Ljetopisa 17 - Krscanska sadasnjost bible

1 Ljetopisa 17

¹Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Jahvina pod zavjesama!”

²Natan odgovori Davidu: “Što ti je god na srcu, čini, jer je Bog s tobom. “

³Ali još iste noći dođe Natanu ova Božja riječ:

⁴“Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi nećeš sagraditi kuće da prebivam u njoj.

⁵Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo Izrćla iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta.

⁶Dok sam hodio sa svim Izrćlom, jesam li ijednu riječ rekao nekom od Izrćlovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?'

⁷Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izrćlskim narodom.

⁸Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.

⁹Odredit ću prebivalište svome izrćlskom narodu i posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muče kao prije,

¹⁰onda kad sam odredio suce nad svojim izrćlskim narodom. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje i učinit ću te velikim. Jahve će ti podići dom.

¹¹Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

¹²On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.

¹³Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika.

¹⁴Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda. '“

¹⁵Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.

¹⁶Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: “Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde?

¹⁷Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve!

¹⁸Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; ta ti poznaješ svoga slugu!

¹⁹Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti.

²⁰Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli.

²¹Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izrćlski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta?

²²Tako si učinio svoj izrćlski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom.

²³Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao.

²⁴Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izrćlov Bog, jest Bog nad Izrćlom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom.

²⁵Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.

²⁶Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi.

²⁷Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda. “