Read Krscanska sadasnjost Job 15 Bible Online

Job 15 - Krscanska sadasnjost bible

Job 15

¹Elifaz Temanac progovori tad i reče:

²“Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

³Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

⁴Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

⁵Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

⁶vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

⁷Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

⁸Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

⁹Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

¹⁰Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

¹¹Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

¹²Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

¹³kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!

¹⁴Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

¹⁵Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

¹⁶a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

¹⁷Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,

¹⁸i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa

¹⁹kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.

²⁰Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.

²¹Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

²²Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

²³strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.

²⁴Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

²⁵On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom

²⁶Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

²⁷Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

²⁸Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;

²⁹cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

³⁰On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

³¹U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

³²Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.

³³Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.

³⁴Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

³⁵Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj. “