Read Krscanska sadasnjost Job 31 Bible Online

Job 31 - Krscanska sadasnjost bible

Job 31

¹Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

²A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

³Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

⁴Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

⁵Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

⁶Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

⁷Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

⁸neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

⁹Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

¹⁰neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

¹¹Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

¹²užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

¹³Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

¹⁴što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?

¹⁵Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

¹⁶Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

¹⁷Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

¹⁸Ta od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

¹⁹Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

²⁰a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

²¹Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

²²nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

²³Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

²⁴Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

²⁵Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

²⁶Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

²⁷moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

²⁸Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

²⁹Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

³⁰ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

³¹Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'Ta koga nije on mesom nasitio'?

³²Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

³³Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

³⁴jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?

³⁵O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

³⁶i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

³⁷Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti. “

³⁸Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

³⁹ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

⁴⁰(40a)neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste!(40b)Konac riječi Jobovih.