Read Krscanska sadasnjost Job 9 Bible Online

Job 9 - Krscanska sadasnjost bible

Job 9

¹Job progovorii reče:

²“Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

³Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.

⁴Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

⁵On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.

⁶Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

⁷Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.

⁸Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.

⁹Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.

¹⁰Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.

¹¹Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

¹²Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'

¹³Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

¹⁴Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

¹⁵I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

¹⁶A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

¹⁷Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

¹⁸Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!

¹⁹Ako je na snagu - ta on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

²⁰Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

²¹A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

²²Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

²³I bič smrtni kad bi odjednom ubijo... ali on se ruga nevolji nevinih.

²⁴U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

²⁵Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć. '

²⁶K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.

²⁷Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,

²⁸od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

²⁹Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe.

³⁰Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

³¹u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

³²Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.

³³Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

³⁴da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

³⁵Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!