Read Krscanska sadasnjost Psalmi 105 Bible Online

Psalmi 105 - Krscanska sadasnjost bible

Psalmi 105

¹Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

²Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

³Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

⁴Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

⁵Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

⁶Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

⁷On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

⁸On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

⁹Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

¹⁰Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izrćlu vječni Savez,

¹¹govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu. “

¹²Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

¹³išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

¹⁴ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

¹⁵“Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”

¹⁶I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

¹⁷Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

¹⁸Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

¹⁹dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

²⁰Kralj naredi da ga driješe, naroda poglavar oslobodi njega.

²¹Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

²²da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

²³Tad Izrćl u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

²⁴Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

²⁵Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

²⁶Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

²⁷činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

²⁸Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

²⁹U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

³⁰Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

³¹Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

³²Mjesto kiše grad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

³³Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

³⁴Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

³⁵U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

³⁶Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

³⁷Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

³⁸Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

³⁹Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

⁴⁰Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

⁴¹Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

⁴²Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

⁴³Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

⁴⁴I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

⁴⁵da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!