Read Krscanska sadasnjost Psalmi 106 Bible Online

Psalmi 106 - Krscanska sadasnjost bible

Psalmi 106

¹{Aleluja!} Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

²Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

³Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!

⁴Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim

⁵da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

⁶Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.

⁷Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

⁸Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.

⁹Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed vala kao kroz pustinju.

¹⁰Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.

¹¹I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

¹²Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.

¹³Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

¹⁴Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.

¹⁵I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.

¹⁶Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

¹⁷Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.

¹⁸Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.

¹⁹Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

²⁰Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

²¹Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći

²²i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

²³Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

²⁴Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.

²⁵Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

²⁶Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,

²⁷potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

²⁸Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.

²⁹Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.

³⁰Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

³¹U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.

³²Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

³³jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.

³⁴I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.

³⁵S poganima miješahu se, naučiše djela njina.

³⁶Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.

³⁷Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.

³⁸Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,

³⁹djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.

⁴⁰Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.

⁴¹Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

⁴²Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.

⁴³Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

⁴⁴On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu

⁴⁵i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.

⁴⁶Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.

⁴⁷Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

⁴⁸Blagoslovljen Jahve, Bog Izrćlov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: “Amen! Aleluja!”