Read Krscanska sadasnjost Knjiga mudrosti 18 Bible Online

Knjiga mudrosti 18 - Krscanska sadasnjost bible

Knjiga mudrosti 18

¹A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća, i Egipćani, slušajući njihov glas a ne videći im obličja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli;

²i zahvaljivahu im što se ne osvećuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo.

³A Izrćlcima si dao ognjen stup da im bude vođom na stazama neznanim, blago sunce na njihovu časnom putovanju.

⁴Zaslužili su Egipćani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona.

⁵I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.

⁶A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.

⁷Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja.

⁸Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.

⁹Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

¹⁰A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom.

¹¹Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj.

¹²A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod.

¹³I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izrćlski - sin Božji.

¹⁴Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,

¹⁵jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.

¹⁶Zaustavi se i sve ispuni smrću: doticala se neba, stajala na zemlji.

¹⁷Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah.

¹⁸Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući zašto umiru.

¹⁹Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo.

²⁰Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala.

²¹Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj.

²²On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oružja nego je riječju svojom pokorio zatornika spomenuv otačke prisege i zavjete.

²³Mrtvi već ležahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presiječe joj put ka živima.

²⁴Na njegovoj dugoj halji bijaše čitav svemir i u četiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje veličanstvo.

²⁵Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okušao srdžbu tvoju - i bijaše mu dosta.