Read Krscanska sadasnjost Izaija 10 Bible Online

Izaija 10 - Krscanska sadasnjost bible

Izaija 10

¹Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;

²koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!

³Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje

⁴da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.

⁵Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!

⁶Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

⁷Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.

⁸Govoraše: “Nisu li svi knezovi moji kraljevi?

⁹Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?

¹⁰Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,

¹¹kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?”

¹²I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.

¹³Jer reče: “Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.

¹⁴Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče. “

¹⁵Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije;

¹⁶Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.

¹⁷Svjetlost Izrćlova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.

¹⁸I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne;

¹⁹ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.

²⁰U onaj dan: Ostatak Izrćlov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izrćlova.

²¹Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.

²²Zaista, o Izrćle, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila,

²³Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.

²⁴Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe.

²⁵Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti. “

²⁶Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k'o na putu egipatskom.

²⁷U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat'.

²⁸Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.

²⁹Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi.

³⁰Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!

³¹Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.

³²Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.

³³Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi.

³⁴Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.