Read Krscanska sadasnjost Izaija 40 Bible Online

Izaija 40 - Krscanska sadasnjost bible

Izaija 40

¹“Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.

²Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. “

³Glas viče: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.

⁴Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

⁵Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila. “

⁶Glas nalaže: “Viči!” Odgovorih: “Što da vičem?” - “Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest.

⁷Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava.

⁸Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. “

⁹Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: “Evo Boga vašega!”

¹⁰Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

¹¹Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.

¹²Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

¹³Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

¹⁴S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

¹⁵Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!

¹⁶Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.

¹⁷Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.

¹⁸S kime ćete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

¹⁹Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće.

²⁰Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu načini kip nepomičan.

²¹Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?

²²On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

²³On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske.

²⁴Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.

²⁵“S kime ćete mene prispodobit', tko mi je ravan?” - kaže Svetac.

²⁶Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

²⁷Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izrćle, govoriš: “Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?”

²⁸Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

²⁹Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.

³⁰Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću.

³¹Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.