Read Krscanska sadasnjost Izaija 42 Bible Online

Izaija 42 - Krscanska sadasnjost bible

Izaija 42

¹Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

²On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.

³On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,

⁴ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

⁵Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.

⁶Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

⁷da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

⁸Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.

⁹Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.

¹⁰Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!

¹¹Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!

¹²Nek' daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!

¹³Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.

¹⁴“Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem.

¹⁵Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti.

¹⁶Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

¹⁷Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi. '“

¹⁸čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

¹⁹Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

²⁰Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!

²¹Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj.

²²A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: “Vrati!”

²³Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?

²⁴Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izrćla? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali?

²⁵Zato izli na Izrćla žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.