Read Krscanska sadasnjost Izaija 9 Bible Online

Izaija 9 - Krscanska sadasnjost bible

Izaija 9

¹Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

²Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.

³Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.

⁴Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.

⁵Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

⁶Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

⁷Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izrćla.

⁸Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:

⁹“Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi. “

¹⁰Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:

¹¹Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izrćla. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.

¹²Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.

¹³Zato Jahve odsiječe Izrćlu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.

¹⁴Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep.

¹⁵Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.

¹⁶Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.

¹⁷Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.

¹⁸Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi,

¹⁹(19b) svatko jede meso svog susjeda. (19a)Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:

²⁰Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.