Read Krscanska sadasnjost Jeremija 5 Bible Online

Jeremija 5 - Krscanska sadasnjost bible

Jeremija 5

¹Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu” - riječ je Jahvina.

²Pa kad i govore: “Živoga mi Jahve!” doista se krivo zaklinju.

³Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.

⁴Rekoh: “Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.

⁵Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega. “ Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše.

⁶I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

⁷“Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše.

⁸Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga.

⁹Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

¹⁰Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini.

¹¹Da, podlo me izdadoše dom Izrćlov i dom Judin” - riječ je Jahvina.

¹²Zanijekaše Jahvu, rekoše: “Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača!

¹³(13a)A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!”

¹⁴Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: “Zato što su tako govorili, (13b) evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre.

¹⁵Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izrćlov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori.

¹⁶Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

¹⁷On će proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš. “

¹⁸“Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve uništiti.

¹⁹A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!'“

²⁰“Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

²¹čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju!

²²Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće.

²³No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova!

²⁴Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu. '

²⁵Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje.

²⁶Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.

²⁷Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,

²⁸tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.

²⁹Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

³⁰Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

³¹proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju?