Read Krscanska sadasnjost Baruh 3 Bible Online

Baruh 3 - Krscanska sadasnjost bible

Baruh 3

¹Svevladaru Gospode, Bože Izrćlov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:

²čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.

³Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.

⁴Gospode svemogući, Bože Izrćlov, čuj dakle molitvu samrtnika Izrćlovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.

⁵Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.

⁶Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.

⁷Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.

⁸Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.

⁹čuj, Izrćle, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.

¹⁰Zašto, o Izrćle, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,

¹¹onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?

¹²Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!

¹³Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

¹⁴Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.

¹⁵Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?

¹⁶Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

¹⁷gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?

¹⁸I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?

¹⁹Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.

²⁰Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;

²¹staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.

²²Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

²³ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.

²⁴Kako je veliko, o Izrćle, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?

²⁵Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!

²⁶Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;

²⁷ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

²⁸izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

²⁹Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?

³⁰Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?

³¹Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.

³²Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;

³³on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.

³⁴Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

³⁵zovne li ih, one mu odgovore: “Evo nas!” - i radosno sjaju svom Stvoritelju.

³⁶On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.

³⁷On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izrćlu, svome ljubimcu.

³⁸Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.