Read Krscanska sadasnjost Baruh 6 Bible Online

Baruh 6 - Krscanska sadasnjost bible

Baruh 6

¹Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopći preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom počinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao sužnje u Babilon.

²Kada stignete u Babilon, ostat ćete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom ću vas odande u miru izvesti.

³A u Babilonu vidjet ćete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leđima i koji neznabošcima strah zadaju.

⁴čuvajte se! Ne povodite se za tuđim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme

⁵kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: “Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati. “

⁶Jer s vama je moj anđeo - njemu ste životom svojim odgovorni.

⁷Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu.

⁸Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova.

⁹A dogodi se te svećenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga čak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude -

¹⁰te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrđe i crvotoči obraniti ne mogu

¹¹usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je čistiti lica od hramske prašine koja napada na njih.

¹²Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti;

¹³drugi u desnici drži mač i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika.

¹⁴Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

¹⁵Kao što posuda kojom se čovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.

¹⁶Oči su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze.

¹⁷I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju.

¹⁸Užižu im svjetiljke u mnogo većem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti.

¹⁹Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaču - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaču njih i njihove haljine.

²⁰Oni i ne osjećaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu.

²¹Na njihova tijela i glave dolijeću šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i mačaka.

²²Po tim ćete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

²³Ne očiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neće osvjetlati. Nisu ni osjećali dok su ih salijevali.

²⁴Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha.

²⁵Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe,

²⁶jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podići; usprave li ih, oni se sami od sebe neće pomaći; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti.

²⁷Kao mrtvacima darove im prinose. Svećenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajući ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleći ništa siromasima i nemoćnima. Njihovih se žrtava dotiču žene u čišćenju, a i porodilje.

²⁸Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte!

²⁹Ta kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene.

³⁰U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave;

³¹tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama.

³²Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu.

³³Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

³⁴niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.

³⁵Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg;

³⁶ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti čovjeka iz nevolje;

³⁷ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti.

³⁸Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet će se!

³⁹Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

⁴⁰I sami ih Kaldejci obeščašćuju; jer videći nijema čovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da čovjek progovori, kao da bi ga bog mogao čuti;

⁴¹i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora!

⁴²Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;

⁴³kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto.

⁴⁴Sve što se događa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

⁴⁵Načiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.

⁴⁶Njihovi izrađivači ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?

⁴⁷Jer svojim će potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

⁴⁸Ako ljude pogodi rat ili nevolja, svećenici se među sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;

⁴⁹kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?

⁵⁰Po svemu tomu znat će se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit će jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema!

⁵¹Kome, dakle, neće biti jasno: to bogovi nisu?

⁵²Ta ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima;

⁵³ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlačenog; nemoćni su oni poput vrana između neba i zemlje.

⁵⁴Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede.

⁵⁵Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

⁵⁶Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

⁵⁷Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jači od njih, opljačkat će im zlato i srebro i otići s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoći.

⁵⁸Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kući korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kući koja čuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palači bolji je nego lažni bogovi.

⁵⁹Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su.

⁶⁰Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,

⁶¹i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo.

⁶²Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

⁶³Zato se ne može misliti ni reći da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti učiniti dobra ljudima.

⁶⁴Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

⁶⁵Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

⁶⁶niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.

⁶⁷Zvijeri su od njih bolje; pobjeći one mogu u skrovište i sebi pomoći.

⁶⁸Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

⁶⁹Kao ptičje strašilo u nečuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

⁷⁰Jednako su slični glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu bačenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

⁷¹Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat ćete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

⁷²Koliko je bolji pravednik koji nema kumira; sramota je daleko od njega!