Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 1 Bible Online

1 o Makabejcima 1 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 1

¹Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada već gospodar Grčke - provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.

²Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje.

³Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.

⁴Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak.

⁵Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.

⁶Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo.

⁷Tako, pošto je kraljevao dvanćst godina, Aleksandar umrije.

⁸A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području.

⁹Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.

¹⁰Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga.

¹¹U one dane nađoše se u Izrćlu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla. “

¹²I mnogima se to svidjelo.

¹³Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima.

¹⁴I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani,

¹⁵prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.

¹⁶Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.

¹⁷Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.

¹⁸I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.

¹⁹I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat.

²⁰A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izrćla. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.

²¹Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom,

²²stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli.

²³Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći.

²⁴Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.

²⁵U Izrćlu nasta opća tuga po svim mjestima.

²⁶Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladići i djevojke - ljepota ženska sva uvenu.

²⁷Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše.

²⁸Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.

²⁹Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom.

³⁰Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izrćlaca.

³¹Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo.

³²Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku.

³³Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.

³⁴Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše.

³⁵Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.

³⁶Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izrćlu.

³⁷Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto.

³⁸Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuđina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše.

³⁹Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.

⁴⁰K'o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.

⁴¹I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.

⁴²I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi.

⁴³I mnogi Izrćlci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.

⁴⁴A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji,

⁴⁵pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani;

⁴⁶da se onečisti Svetište i sveti narod;

⁴⁷da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;

⁴⁸da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom

⁴⁹i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje.

⁵⁰Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.

⁵¹Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve.

⁵²I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji.

⁵³Takvi primoraše Izrćla da se skriva u svakojakim zbježištima.

⁵⁴Petnćstoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.

⁵⁵I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima.

⁵⁶A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.

⁵⁷Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.

⁵⁸Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izrćlom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.

⁵⁹Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice.

⁶⁰Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu;

⁶¹objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.

⁶²Uza sve to, mnogi od Izrćla ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela.

⁶³Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.

⁶⁴Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izrćlom.