Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 10 Bible Online

1 o Makabejcima 10 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 10

¹Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poče u njoj vladati.

²Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj.

³Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obećava da će ga uzvisiti u dostojanstvu.

⁴Zapravo je u sebi govorio: “Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.

⁵Jonatan će se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braći i njegovu narodu. “

⁶čak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrđe predaju taoci.

⁷Jonatan ode u Jeruzalem i poruku pročita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrđi.

⁸Ti su se zaista zaprepastili kad su čuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku.

⁹Ljudi iz Tvrđe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima.

¹⁰Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i počeo ponovo zidati i obnavljati grad.

¹¹Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i učiniše.

¹²Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrđavama što ih je sagradio Bakid.

¹³Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju.

¹⁴Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utočište.

¹⁵Kralj Aleksandar dočuo je za obećanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braća i o mukama koje su morali pretrpjeti.

¹⁶Povikao je: “Hoćemo li ikad naći takva čovjeka? Učinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!”

¹⁷Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:

¹⁸“Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.

¹⁹čuli smo o tebi da si hrabar i moćan čovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj.

²⁰Zato te danas postavljamo vrhovnim svećenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama sačuvaš prijateljstvo. “

²¹I Jonatan se odjenu svetom odjećom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja.

²²Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče:

²³“Zašto smo dopustili da nas preteče Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj?

²⁴Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć. “

²⁵I posla im pismo ovog sadržaja: “Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod.

²⁶čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima.

²⁷Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili.

²⁸Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove.

²⁹Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta.

³⁰I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek.

³¹Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim područjem, slobodan od svih desetina i daća.

³²Odričem se posjedovanja jeruzalemske Tvrđe i predajem je vrhovnom svećeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je čuvaju.

³³Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoću da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.

³⁴Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlađaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobođenja.

³⁵Nitko neće imati pravo da i u čemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas.

³⁶Židovi će se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuća ljudi, primat će plaću kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.

³⁷Neki će od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrđavama, a drugi će biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziđu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.

³⁸One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nađu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog svećenika.

³⁹Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta.

⁴⁰Ja osobno davat ću svake godine petnćst tisuća šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.

⁴¹I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat će odsad za potrebe Hrama.

⁴²Osim toga, i onih pet tisuća srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne svećenicima koji vrše službu.

⁴³Tko god zatraži utočište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu području, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit će slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu.

⁴⁴Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka.

⁴⁵Jednako će se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima. “

⁴⁶Kad su Jonatan i narod čuli za ta obećanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjećali koliko je mnogo zlostavljao Izrćla i koliko ga je ugnjetavao.

⁴⁷Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim očima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.

⁴⁸Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija.

⁴⁹Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.

⁵⁰Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo.

⁵¹Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom:

⁵²“Budući da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom,

⁵³budući da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,

⁵⁴hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kćer za ženu, bit ću ti zet i dat ću ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!”

⁵⁵Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: “Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!

⁵⁶Sad ću ti učiniti ono što si pisao, ali mi dođi u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit ću ti tast, kako si rekao. “

⁵⁷Ptolemej je otišao sa svojom kćeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge.

⁵⁸Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kćer Kleopatru te je u Ptolemaidi veličanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima.

⁵⁹Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu dođe u posjete.

⁶⁰Dođe on svečano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im.

⁶¹Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izrćla, izrćlski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao.

⁶²Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeću i da ga odjenu grimizom, pa tako i učiniše.

⁶³Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: “Prođite s njim posred grada i objavite da se nitko ničim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije ničim uznemirivati. “

⁶⁴Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje čast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše.

⁶⁵Kralj ga je počastio, upisao ga među svoje prve prijatelje i postavio za vojskovođu i namjesnika.

⁶⁶Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

⁶⁷Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca.

⁶⁸Kad je za to dočuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju.

⁶⁹Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poruči ovo:

⁷⁰“Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas?

⁷¹Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siđi k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.

⁷²Pitaj i doznat ćeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam nećete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg.

⁷³Tako se ni sad nećeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš. “

⁷⁴Kad je Jonatan čuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuća ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoć.

⁷⁵Utaborili se pred Jopom. Građani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Započeše napadati.

⁷⁶Građani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom.

⁷⁷Kad je za to dočuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuće konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da će samo proći, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao.

⁷⁸Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše.

⁷⁹Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuću konjanika.

⁸⁰Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.

⁸¹Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili.

⁸²Šimun priskoči sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo već obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli.

⁸³Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase.

⁸⁴Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.

⁸⁵Osam je tisuća ljudi palo od mača i bilo spaljeno.

⁸⁶Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu građani izišli u susret s velikim slavljem.

⁸⁷Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom.

⁸⁸Kad je kralj Aleksandar čuo za te događaje, iskaza još veće počasti Jonatanu.

⁸⁹Poslao mu je zlatnu kopču koja se po običaju daje kraljevskim rođacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim područjem.