Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 11 Bible Online

1 o Makabejcima 11 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 11

¹Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo dočepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.

²Pođe u Siriju s prijateljskim riječima. Građani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast.

³Ali čim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.

⁴Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu.

⁵Pripovijedali su kralju što je Jonatan učinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio.

⁶Jonatan je došao u Jopu i svečano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoćili.

⁷Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem.

⁸Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Počeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.

⁹Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: “Hajde da među sobom sklopimo savez. Dat ću ti svoju kćer koju ima Aleksandar i kraljevat ćeš u kraljevstvu svog oca.

¹⁰Žao mi je što sam njemu dao svoju kćer. On mi radi o glavi. “

¹¹Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo.

¹²Oduzeo mu je svoju kćer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade očito.

¹³Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.

¹⁴Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili.

¹⁵Kad je Aleksandar za sve to čuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.

¹⁶Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje.

¹⁷Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.

¹⁸Treći dan potom umro je kralj Ptolemej, a građani su pobili njegove posade po tvrđavama.

¹⁹Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

²⁰U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.

²¹Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu.

²²Na tu se vijest kralj razgnjevi. čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim.

²³Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izrćlskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti.

²⁴Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.

²⁵Neki su ga odmetnici optuživali,

²⁶ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima.

²⁷Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje.

²⁸Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata.

²⁹Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja:

³⁰“Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.

³¹Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome rođaku Lastenu upućujemo i vama da znate:

³²kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.

³³Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.

³⁴Potvrđujemo im i judejsko područje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveća.

³⁵Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo.

³⁶Ništa od toga neće biti opozvano odsele pa dovijeka.

³⁷Zato se sad pobrinite i načinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto. “

³⁸Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje čete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovačio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve čete njegovih otaca.

³⁹Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videći da se sve čete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha.

⁴⁰Usrdno ga je nagovarao da mu preda dječaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je učinio Demetrije i kako ga mrze njegove čete. Ondje je ostao mnogo vremena.

⁴¹Međuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrđe i ostalih tvrđava povuče posade koje su neprestano ratovale s Izrćlcima.

⁴²Demetrije je poručio Jonatanu: “Ne samo da ću to za tebe i tvoj narod učiniti negu ću tebe i tvoj narod obasuti častima čim mi se za to pruži prilika.

⁴³Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete iznevjerile. “

⁴⁴Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.

⁴⁵Gotovo stotinu i dvadeset tisuća građana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja.

⁴⁶Kralj je utekao u dvor, a građani zaposjeli ulice i počeli napadati.

⁴⁷Tada kralj pozva u pomoć Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziđoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuća stanovnika.

⁴⁸Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja.

⁴⁹Kad su građani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju:

⁵⁰“Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad. “

⁵¹Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.

⁵²Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.

⁵³Ali je prekršio sva svoja obećanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio.

⁵⁴Poslije toga vratio se Trifon i s njim dječak Antioh, koji se zakraljio i ovjenčao krunom.

⁵⁵Tada su se oko njega skupile sve čete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.

⁵⁶Trifon se dočepao slonova i zavladao Antiohijom.

⁵⁷Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: “Potvrđujem te za vrhovnog svećenika i postavljam te nad četiri pokrajine i određujem da budeš među kraljevim prijateljima. “

⁵⁸Ujedno mu je poslao zlatno posuđe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih čaša, da se oblači u grimiz i nosi zlatnu kopču.

⁵⁹Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovođu od Tirskih stepenica do međa egipatskih.

⁶⁰Jonatan krenu na obilazak Prekorječja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, građani su ga svečano dočekali.

⁶¹Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.

⁶²Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska.

⁶³Jonatan je čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti.

⁶⁴On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji.

⁶⁵Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike.

⁶⁶Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.

⁶⁷Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.

⁶⁸Strana vojska pođe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,

⁶⁹ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku.

⁷⁰Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika.

⁷¹Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se.

⁷²Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.

⁷³Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše.

⁷⁴Taj su dan pale tri tisuće ljudi tuđinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.