Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 13 Bible Online

1 o Makabejcima 13 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 13

¹Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši.

²Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga.

³Tješio je narod govoreći: “Dobro znate što smo ja i moja braća i kuća mog oca učinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.

⁴Sva su moja braća izginula za Izrćl. Ja sam ostao sam.

⁵U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braće.

⁶Nego radije ću osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru. “

⁷čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu.

⁸Odgovorili su mu jakim glasom: “Ti si naš vođa namjesto Jude i svoga brata Jonatana!

⁹Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ćemo izvršiti. “

¹⁰Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

¹¹Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

¹²Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan.

¹³Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

¹⁴Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu:

¹⁵“Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu.

¹⁶Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda ćemo ga pustiti. “

¹⁷Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i dječake da na sebe ne navuče veliko neprijateljstvo naroda.

¹⁸Jer bi inače rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i dječake.

¹⁹Zato je poslao dječake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana.

²⁰Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se isprečavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio.

²¹A oni koji su bili u Tvrđi poslaše Trifonu poslanike, tražeći da brzo dođe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

²²Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noći pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu.

²³Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše.

²⁴Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

²⁵Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca.

²⁶Za njim je žalio sav Izrćl i oplakivao ga mnogo dana.

²⁷Šimun je na grobnici svog oca i svoje braće podigao nadgrobnik od kamena uglađena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.

²⁸Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i četvorici braće.

²⁹Načinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vječni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane lađe da ih vide svi koji plove morem.

³⁰Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas.

³¹Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

³²Zavladao je namjesto njega, ovjenčao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju.

³³A Šimun je ponovo sagradio tvrđave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrđave je opskrbio hranom.

³⁴Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

³⁵Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako:

³⁶“Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog svećenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod.

³⁷Primili smo zlatnu krunu i palmovu grančicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza.

³⁸Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrđave što ste ih sagradili neka su vaše.

³⁹Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva.

⁴⁰Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka među nama vlada mir. “

⁴¹Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izrćla,

⁴²i narod je u svojim poveljama i ugovorima počeo pisati: “Prve godine istaknutog vrhovnog svećenika, židovskog vojskovođe i glavara Šimuna. “

⁴³U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Načinio je kule na kotačima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga.

⁴⁴Oni s kule uskočili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

⁴⁵Građani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeću i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

⁴⁶“Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!”

⁴⁷Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve.

⁴⁸Uklonio je odande svaku nečistoću, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište.

⁴⁹Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrđi nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

⁵⁰Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i učini, ali ih odande istjera i očisti Tvrđu od svake poganštine.

⁵¹Židovi su u nju ušli dvadeset i trećega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseći palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbačen iz Izrćla.

⁵²Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrđe te se ondje sa svojima nastanio.

⁵³Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.