Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 3 Bible Online

1 o Makabejcima 3 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 3

¹Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

²Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izrćlov.

³On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim mačem tabor štiteći.

⁴Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavić što za plijenom riče.

⁵Gonio je otpadnike, trag im njušeći; palio je tlačitelje svoga naroda.

⁶Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.

⁷Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova.

⁸Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izrćla srdžbu da odvrati.

⁹Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene.

¹⁰Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izrćla.

¹¹Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše.

¹²Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života.

¹³Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat,

¹⁴reče: “Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ. “

¹⁵I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izrćlovim.

¹⁶Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi.

¹⁷Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: “Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane. “

¹⁸A Juda im odgovori: “Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom.

¹⁹Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.

²⁰Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene,

²¹a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe.

²²Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte. “

²³Tako reče i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.

²⁴Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju.

²⁵I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom i obuze prepast sve okolne narode.

²⁶Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

²⁷Kad je sve to čuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.

²⁸Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.

²⁹Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmučio zemlju zatirući zakone koji postojahu odiskona.

³⁰Poboja se dakle da neće, kako je već bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoći darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujući u tom svoje prethodnike.

³¹U toj je tjeskobi odluči poći na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.

³²Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

³³I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.

³⁴Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

³⁵da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izrćlova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto,

³⁶a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.

³⁷Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve.

³⁸Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve.

³⁹S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj.

⁴⁰I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini.

⁴¹Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izrćlce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

⁴²Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi.

⁴³Rekoše tada jedni drugima: “Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!”

⁴⁴I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.

⁴⁵Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara.

⁴⁶Izrćlci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrćl u Masfi imao molitveno mjesto.

⁴⁷Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.

⁴⁸Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola.

⁴⁹Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

⁵⁰I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: “Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?

⁵¹Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo.

⁵²Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju.

⁵³Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?”

⁵⁴I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa.

⁵⁵Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

⁵⁶Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući.

⁵⁷I vojska krenu i utabori se južno od Emausa.

⁵⁸Juda izda zapovijed: “Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje.

⁵⁹Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.

⁶⁰Bit će onako kako Nebo hoće. “