Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 4 Bible Online

1 o Makabejcima 4 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 4

¹Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću

²da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe.

³Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

⁴dok su joj pripadnici još izvan tabora.

⁵Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, “oni bježe pred nama”.

⁶U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva.

⁷Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju.

⁸Juda reče svojim ljudima: “Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.

⁹Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.

¹⁰Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti.

¹¹Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izrćla. “

¹²Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,

¹³iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.

¹⁴Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.

¹⁵Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi.

¹⁶Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu,

¹⁷reče narodu: “Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.

¹⁸Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen. “

¹⁹Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

²⁰Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio.

²¹Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,

²²svi pobjegoše u filistejsku zemlju.

²³Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

²⁴Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: “Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!”

²⁵Bijaše to dan velike izrćlske pobjede.

²⁶Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.

²⁷Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izrćlu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

²⁸Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove.

²⁹Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi.

³⁰Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: “Blagoslovljen da si, spasitelju Izrćla, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.

³¹Predaj i ovu vojsku u šake Izrćla, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.

³²Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

³³Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!”

³⁴I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi.

³⁵Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju.

³⁶Juda pak i njegova braća rekoše: “Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga. “

³⁷Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

³⁸Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene.

³⁹Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom.

⁴⁰Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.

⁴¹Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti.

⁴²Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.

⁴³Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.

⁴⁴Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.

⁴⁵Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.

⁴⁶Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti.

⁴⁷Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.

⁴⁸Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.

⁴⁹Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol.

⁵⁰Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.

⁵¹Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.

⁵²Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro

⁵³i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.

⁵⁴Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

⁵⁵Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.

⁵⁶Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice.

⁵⁷Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata.

⁵⁸Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.

⁵⁹Juda je sa svojom braćom i sa svom izrćlskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.

⁶⁰U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

⁶¹Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.