Read Krscanska sadasnjost 1 o Makabejcima 7 Bible Online

1 o Makabejcima 7 - Krscanska sadasnjost bible

1 o Makabejcima 7

¹Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

²Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

³Kad je on to doznao, reče: “Ne pokazujte mi njihovih lica!”

⁴Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.

⁵Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izrćla, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom.

⁶Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: “Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

⁷Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!”

⁸Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

⁹Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izrćlcima.

¹⁰Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe.

¹¹Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom.

¹²A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje.

¹³Među Izrćlcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir.

¹⁴Govorahu oni: “S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao. “

¹⁵Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: “Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima. “

¹⁶Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma:

¹⁷“Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa. “

¹⁸Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: “Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili. “

¹⁹Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.

²⁰Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju.

²¹Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast.

²²Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izrćlu.

²³Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izrćlaca nadmašuju i sama poganska zlodjela,

²⁴stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom.

²⁵Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

²⁶Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izrćlu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod.

²⁷Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi:

²⁸“Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom. “

²⁹Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

³⁰Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti.

³¹Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.

³²Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.

³³Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

³⁴Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama.

³⁵U napadu gnjeva progovorio je ovako: “Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo. “ Potom je izišao sav razjaren.

³⁶Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju:

³⁷“Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje.

³⁸Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!”

³⁹Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska.

⁴⁰Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio:

⁴¹“Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća.

⁴²Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!”

⁴³Vojske su zapodjele boj trinćstog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici.

⁴⁴Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se.

⁴⁵Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama.

⁴⁶Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao.

⁴⁷Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

⁴⁸Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

⁴⁹Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinćstog Adara.

⁵⁰Tako se judejska zemlja malo smirila.