Read Krscanska sadasnjost 2 o Makabejcima 15 Bible Online

2 o Makabejcima 15 - Krscanska sadasnjost bible

2 o Makabejcima 15

¹Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u području Samarije, odlučio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan počinka.

²Židovi koji su ga prisilno slijedili opomenuše ga: “Nemoj ih tako divljački i barbarski zatirati, nego poštuj dan što ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio. “

³Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.

⁴Kad su mu oni izjavili: “Postoji živi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan”,

⁵on odgovori: “A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oružje i da se izvrše kraljevski poslovi. “ Ipak mu nije uspjelo da izvrši svoju zločinačku odluku.

⁶Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednički spomenik,

⁷Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će mu Gospodin priteći u pomoć.

⁸Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoći što su je od Neba već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu.

⁹Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u hrabrosti.

¹⁰Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu.

¹¹Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše.

¹²Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.

¹³Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva.

¹⁴Tada Onija progovori: “Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija. “

¹⁵Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče:

¹⁶“Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!”

¹⁷Obodreni tim lijepim Judinim riječima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnošću, Židovi odlučiše da se i ne utabore, nego da odmah navale i junački, u borbi prsa o prsa, sve riješe, budući da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.

¹⁸Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, braću i rođake, koliko ih je morio najveći i prvi strah - strah za posvećeni Hram.

¹⁹Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.

²⁰Svi su iščekivali ishod bitke: neprijatelj se već bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima.

²¹Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva čudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju nego prema tomu koga smatra dostojnim.

²²Zazvao je ovako: “Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anđela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuća Sanheribovih ljudi.

²³Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anđela da sije strah i trepet!

²⁴Jakom mišicom svojom udari one koji, huleći, izađoše da napadnu tvoj sveti narod!” Tako je završio molitvu.

²⁵Dok su se Nikanorove čete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,

²⁶Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve.

²⁷Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći.

²⁸Kad su se poslije boja veselo vraćali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi.

²⁹Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemogućega jezikom svojih otaca.

³⁰Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem.

³¹I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi:

³²pokaza im glavu zločinačkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.

³³Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luđačka ruka.

³⁴Svi su tada, upravivši oči nebu, blagoslivljali Gospoda koji se očitovao: “Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sačuvao neoskvrnjeno!”

³⁵Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrđu, da svima bude na vidiku kao očevidan znak pomoći Gospodnje.

³⁶Svi jednodušno zaključiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinćstog dana dvanćstog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoči dana Mordokajeva.

³⁷Budući da je s Nikanorom dokončano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja ću ovim završiti svoju povijest.

³⁸Ako sam je dobro i vješto sastavio, ispunila mi se želja. Ako li slabo i osrednje, učinio sam što sam mogao.

³⁹Jer kao što je štetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom tečnije i ugodnije, tako se i pravilno raspoređen prikaz sviđa ušima onih koji knjigu slušaju. Time završavam.