Read Krscanska sadasnjost 2 o Makabejcima 7 Bible Online

2 o Makabejcima 7 - Krscanska sadasnjost bible

2 o Makabejcima 7

¹Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.

²Jedan od njih progovori u njihovo ime: “Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!”

³Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi.

⁴Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi.

⁵Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru.

⁶“Gospodin Bog gleda”, govorahu, “i zaista će nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja svečano svjedoči: 'I svojim ću se slugama smilovati. '“

⁷Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: “Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?”

⁸On odgovori jezikom svojih otaca: “Neću!” Zato su i njega podvrgli mučenju kao i prvog.

⁹Izdišući reče: “Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni. “

¹⁰Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke.

¹¹Junački reče: “Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti. “

¹²I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke.

¹³Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama.

¹⁴Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: “Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!”

¹⁵Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti.

¹⁶On upilji oči u kralja i reče: “Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio!

¹⁷Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!”

¹⁸Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: “Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota.

¹⁹Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga. “

²⁰Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina.

²¹Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću.

²²Govorila im je: “Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila.

²³Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima. “

²⁴Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja.

²⁵Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život.

²⁶Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.

²⁷Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: “Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila.

²⁸Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod.

²⁹Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!”

³⁰Tek što je svoje dorekla, mladić reče: “Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije.

³¹A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj.

³²Mi trpimo zbog svojih grijeha.

³³Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama.

³⁴A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba,

³⁵jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.

³⁶Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.

³⁷Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.

³⁸Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod. “

³⁹Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu.

⁴⁰Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina.

⁴¹Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.

⁴²Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.