Read Krscanska sadasnjost Djela 5 Bible Online

Djela 5 - Krscanska sadasnjost bible

Djela 5

¹Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje

²pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.

³Petar mu reče: “Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?

⁴Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”

⁵Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.

⁶Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.

⁷Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo.

⁸Petar joj reče: “Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?” Ona odgovori: “Da, za toliko. “

⁹A Petar će joj: “Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!”

¹⁰Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.

¹¹I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.

¹²Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

¹³Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao.

¹⁴I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu

¹⁵tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.

¹⁶A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

¹⁷Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.

¹⁸Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

¹⁹Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče:

²⁰“Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga. “

²¹Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izrćlovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

²²Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave:

²³“Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo. “

²⁴Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.

²⁵Nato netko pristigne i dojavi im: “Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod. “

²⁶Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

²⁷Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

²⁸“Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka. “

²⁹Petar i apostoli odvrate: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!

³⁰Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.

³¹Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izrćla i oproštenjem grijeha.

³²I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju. “

³³Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.

³⁴Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu

³⁵pa će vijećnicima: “Izrćlci, dobro promislite što ćete s tim ljudima.

³⁶Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

³⁷Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.

³⁸I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će;

³⁹ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete. “ Poslušaju ga

⁴⁰pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.

⁴¹Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

⁴²I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.