Read Krscanska sadasnjost Poslanica Rimljanina 8 Bible Online

Poslanica Rimljanina 8 - Krscanska sadasnjost bible

Poslanica Rimljanina 8

¹Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

²Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

³Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

⁴da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

⁵Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

⁶težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

⁷Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

⁸Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

⁹A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

¹⁰I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

¹¹Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

¹²Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

¹³Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

¹⁴Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

¹⁵Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: “Abba! Oče!”

¹⁶Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

¹⁷ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

¹⁸Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

¹⁹Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

²⁰stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

²¹Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

²²Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.

²³Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

²⁴Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

²⁵Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.

²⁶Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

²⁷A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

²⁸Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

²⁹Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.

³⁰Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

³¹Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?

³²Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

³³Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!

³⁴Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

³⁵Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

³⁶Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

³⁷U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

³⁸Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

³⁹ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.