Read Krscanska sadasnjost 2 Korinćanima 12 Bible Online

2 Korinćanima 12 - Krscanska sadasnjost bible

2 Korinćanima 12

¹Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje.

²Znam čovjeka u Kristu: prije četrnćst godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.

³I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -

⁴bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.

⁵Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim.

⁶Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.

⁷I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

⁸Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče:

⁹“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. “ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

¹⁰Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

¹¹Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od “nadapostola”, premda nisam ništa.

¹²Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima.

¹³Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “nepravdu”.

¹⁴Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

¹⁵A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

¹⁶Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, “lukav” kako jesam, “na prijevaru vas uhvatih”.

¹⁷Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

¹⁸Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

¹⁹Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.

²⁰Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;

²¹da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.