Read Krscanska sadasnjost Suci 20 Bible Online

Suci 20 - Krscanska sadasnjost bible

Suci 20

¹Tada iziđe sav Izrćl i sabra se sva zajednica kao jedan čovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.

²Glavari svega naroda, svih Izrćlovih plemena, dođoše na zbor Božjeg naroda, četiri stotine tisuća pješaka vičnih maču.

³A Benjaminovci doznaše da su Izrćlovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izrćlovi zapitaše tada: “Kažite nam kako se dogodio zločin!”

⁴Levit, muž ubijene žene, uze riječ: “Došao sam s inočom u Benjaminovu Gibeu da prenoćim.

⁵A građani Gibee ustadoše na mene i noću opkoliše kuću u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoču silovali tako da je umrla.

⁶Zato sam uzeo mrtvu inoču, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izrćlove baštine, jer su počinili sramotno djelo u Izrćlu.

⁷Izrćlci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku. “

⁸Sav narod ustade kao jedan čovjek govoreći: “Neka se nitko od nas ne vraća svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kući!

⁹Nego da sada ovo učinimo Gibei: bacit ćemo ždrijeb;

¹⁰i uzet ćemo iz svih Izrćlovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća: oni će nositi hranu vojsci, onima koji će krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je počinila u Izrćlu. “

¹¹I sabraše se svi Izrćlci protiv onoga grada, udruženi kao jedan čovjek.

¹²Tada Izrćlova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: “Kakav se to zločin dogodio među vama?

¹³Sada izručite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izrćla!” Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braće Izrćlaca.

¹⁴Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izrćlcima.

¹⁵A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuća ljudi vičnih maču, bez stanovnika Gibee.

¹⁶Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gađao kamenom iz praćke navlas točno, ne promašujući cilja.

¹⁷A bijaše Izrćlaca, osim sinova Benjaminovih, četiri stotine tisuća, sve ljudi vičnih maču i sve samih ratnika.

¹⁸I sinovi Izrćlovi, ustavši, pođoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: “Tko će od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?” - zapitaše Izrćlci. A Jahve odgovori: “Neka Juda pođe prvi. “

¹⁹Izjutra krenuše Izrćlci te se utaboriše pred Gibeom.

²⁰Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom.

²¹A Benjaminovci iziđoše iz Gibee i pobiše toga dana Izrćlu dvadeset i dvije tisuće ljudi, koji ostadoše na onome polju.

²²Izrćlci odoše i plakahu pred Jahvom sve do večeri, a onda upitaše Jahvu govoreći: “Moramo li opet izići u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Pođite na njega!”

²³Tada se vojska Izrćlovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.

²⁴Drugoga se dana Izrćlci približiše Benjaminovcima,

²⁵ali toga drugog dana Benjamin iziđe iz Gibee pred njih i pobi Izrćlcima još osamnćst tisuće ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vični maču.

²⁶Tada svi Izrćlci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do večeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom.

²⁷I tad opet Izrćlci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovčeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu,

²⁸i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: “Moramo li opet izići u boj protiv sinova našega brata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Pođite, jer ću ih sutra predati u vaše ruke. “

²⁹Tad Izrćl postavi čete u zasjedu oko Gibee.

³⁰Trećega dana pođoše Izrćlci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije.

³¹Benjaminovci iziđoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izrćlaca.

³²I govorahu Benjaminovci: “Evo ih tučemo kao i prvi put. “ A Izrćlci rekoše: “Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!”

³³Tada se glavnina Izrćlove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izrćlova iziđe iz svog skrovišta zapadno od Gibee.

³⁴Deset tisuća vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izrćla sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da će ih zadesiti zlo.

³⁵I Jahve potuče Benjamina pred Izrćlom toga dana te Izrćlci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuća i sto ljudi vičnih maču.

³⁶Benjaminovci vidješe da su pobijeđeni. Ljudi Izrćlci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajući se u zasjedu što su je postavili oko Gibee.

³⁷A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim mačem sve stanovništvo.

³⁸Izrćlovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak:

³⁹tada bi se Izrćlovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poče ubijati Izrćlce i posiječe im tridesetak ljudi. “Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju. “

⁴⁰A kada se znak, stup dima, počeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu.

⁴¹Tada se Izrćlovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo.

⁴²I pobjegoše ispred Izrćlaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leđa.

⁴³Tako su opkolili Benjamina i, goneći ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istočnoj strani.

⁴⁴I palo je Benjaminu osmnćst tisuća ljudi, sve samih vrsnih junaka.

⁴⁵Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekući po cestama, Izrćlci pobiše još pet tisuća ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuće ljudi.

⁴⁶Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuća ljudi vičnih maču, sve samih vrsnih junaka.

⁴⁷Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.

⁴⁸Izrćlovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim mačem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.