Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - PSALMI 78 Bible Online

PSALMI 78 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

PSALMI 78

¹Mashil Asafov. Poslušaj, o narode moj, Zakon moj, prikloni uši svoje riječima usta mojih!

²Otvorit ću u usporedbi usta svoja, iznijet ću zagonetke iz davnine,

³koje smo čuli i spoznali, a naši su ih očevi nama pripovijedali.

⁴Nećemo ih skrivati od djece njihove; obznanjivat ćemo budućem naraštaju hvale GOSPODU, i snagu njegovu i čudesna djela njegova koja je učinio.

⁵Jer je utemeljio svjedočanstvo u Jakovu i postavio Zakon u Izraelu, koji je zapovjedio očevima našim da ih objave djeci svojoj,

⁶da bi ih budući naraštaj spoznao, i da bi djeca koja će se roditi ustala i obznanila to djeci svojoj,

⁷da u Boga polože nadu svoju i ne zaborave djela Božja, nego da čuvaju zapovijedi njegove;

⁸i da ne budu kao očevi njihovi, tvrdoglav i buntovan naraštaj, naraštaj koji nije ispravio srce svoje i čiji duh nije bio postojan s Bogom.

⁹Djeca Efraimova, naoružani i, noseći lukove, okrenuli su se u dan bitke.

¹⁰Nisu držali Saveza Božjega i odbili su hoditi u Zakonu njegovu.

¹¹I zaboravili su djela njegova, i čudesa njegova koja im je pokazao.

¹²Pred očima očeva njihovih čudesa je činio u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju.

¹³Razdijelio je more te ih proveo i vode uspravio kao nasip.

¹⁴I po danu ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlom ognja.

¹⁵Raskolio je stijenu u pustinji i napojio ih kao iz dubina velikih.

¹⁶I tokove je izveo iz stijene i učinio da su vode potekle kao rijeke.

¹⁷A oni su još više protiv njega griješili, izazivajući Svevišnjega u pustinji.

¹⁸I iskušavali su Boga u srcu svome zahtijevajući jelo za požudu svoju.

¹⁹Da, govorili su protiv Boga; rekli su: “Može li Bog pripremiti stol u pustinji?

²⁰Gle, udario je stijenu te su vode potekle i tokovi se razlili; a može li on dati i kruha, može li pribaviti meso narodu svome?”

²¹Stoga je GOSPOD čuo to i razgnjevio se; tako je oganj planuo protiv Jakova i srdžba se podigla protiv Izraela;

²²jer nisu vjerovali u Boga i nisu se pouzdali u spasenje njegovo,

²³premda je zapovjedio oblacima odozgo i otvorio vrata neba,

²⁴i podaždio na njih manu da jedu i dao im žito s neba.

²⁵Čovjek je jeo anđeosku hranu, slao im je jelo do sitosti.

²⁶On je pokrenuo istočni vjetar da puše na nebu i snagom svojom doveo južnjak.

²⁷I podaždio je na njih meso poput praha i ptice krilate poput pijeska morskog,

²⁸te pustio da padnu usred tabora njihova, oko obitavališta njihovih.

²⁹Tako su jeli i dobro se nasitili, jer im je dao po želji njihovoj.

³⁰Nisu se odvratili od svoje požude; no dok im je jelo još bilo u ustima njihovim,

³¹gnjev se Božji sručio na njih te pobio najdeblje od njih i oborio izabranike Izraelove.

³²Unatoč svemu tome još su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova.

³³Zato je dane njihove istrošio u ispraznosti, i godine njihove u nevolji.

³⁴Kad ih je ubijao, tada su ga tražili, i vraćali se, i zarana pitali za Boga,

³⁵te se prisjećali da je Bog bio stijena njihova i Bog najviši, otkupitelj njihov.

³⁶Ipak su mu laskali ustima svojim, i lagali mu jezikom svojim.

³⁷Jer srce njihovo nije bilo ispravno pred njim, niti su bili postojani u savezu njegovu.

³⁸Ali on je, pun samilosti, opraštao bezakonje njihovo pa ih nije uništio; da, mnogo je puta odvraćao srdžbu svoju i nije poticao gnjev svoj.

³⁹Jer se sjećao da su oni samo tijelo, vjetar što prolazi i ne vraća se.

⁴⁰Koliko su ga izazivali u pustinji, žalostili ga u pustoši!

⁴¹Da, okretali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Svetog Izraelovog.

⁴²Nisu se sjećali ruke njegove, ni dana kad ih je od neprijatelja izbavio.

⁴³Kako je činio znake svoje u Egiptu i čudesa svoja u Soanskom polju.

⁴⁴I rijeke je njihove u krv pretvorio, i bujice njihove, da ne bi mogli piti.

⁴⁵Poslao je među njih rojeve krilatih kukaca koji su ih proždirali i žabe koje su ih uništavale.

⁴⁶I dao je gusjenici urod njihov, i skakavcu trud njihov.

⁴⁷Tučom je uništio trsove njihove i mrazom smokve njihove.

⁴⁸Predao je tuči i stoku njihovu i munjama stada njihova.

⁴⁹Oborio je na njih žestinu srdžbe svoje, gnjev i ljutnju i nevolju, šaljući među njih zle anđele.

⁵⁰Načinio je put srdžbi svojoj, nije od smrti poštedio dušu njihovu, nego je život njihov predao kugi.

⁵¹I udario je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u šatorima Hamovim.

⁵²A narod je svoj pripravio da izađu kao ovce, i vodio ih kroz pustinju kao stado.

⁵³I odveo ih na sigurno tako da se nisu bojali, a more je prekrilo neprijatelje njihove.

⁵⁴I doveo ih do granice Svetinje svoje, do ove gore koju je stekla desnica njegova.

⁵⁵I otjerao je pred njima pogane, i užetom im razdijelio baštinu, i plemena Izraelova nastanio u šatorima njihovim.

⁵⁶Ipak su iskušavali i izazivali Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstva njegova,

⁵⁷nego su se okrenuli i postupali nevjerno kao očevi njihovi, skrenuli su kao varljiv luk.

⁵⁸Jer su ga izazivali na srdžbu uzvišicama svojim, i poticali ga na ljubomoru svojim izrezbarenim likovima.

⁵⁹Kad je Bog to čuo, razgnjevio se i silno se gnušao Izraela;

⁶⁰tako da je napustio Šator u Šilu, boravište koje je postavio među ljudima.

⁶¹I predao je u sužanjstvo snagu svoju i slavu svoju u ruku neprijateljevu.

⁶²I narod je svoj maču prepustio, i razgnjevio se na baštinu svoju.

⁶³Oganj je progutao mladiće njihove, a djevojke njihove nisu se udale.

⁶⁴Svećenici njihovi od mača su pali, a udovice njihove nisu jadikovale.

⁶⁵Tada se kao od sna Gospodin razbudio, kao junak što od vina kliče,

⁶⁶i odostraga udario neprijatelje svoje, predao ih trajnoj sramoti.

⁶⁷Čak je odbacio i šator Josipov, i nije odabrao pleme Efraimovo,

⁶⁸nego je odabrao pleme Judino, goru Sion koju je ljubio.

⁶⁹I sagradio je Svetinju svoju kao palače visoke, kao zemlju koju je utemeljio zauvijek.

⁷⁰I odabrao je Davida, slugu svoga, i uzeo ga od torova ovčjih;

⁷¹odveo ga od pratnje ovaca dojilica da napasa Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu.

⁷²Tako ih je pasao prema čestitosti srca svoga, i vodio ih vještinom ruku svojih.