Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - EVANĐELJE PO LUKI 8 Bible Online

EVANĐELJE PO LUKI 8 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

EVANĐELJE PO LUKI 8

¹I dogodilo se zatim da je on prolazio kroz sve gradove i sela propovijedajući i navješćujući radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. A s njim su bila dvanaestorica,

²i neke žene koje su bile ozdravljene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje je izašlo sedam đavla,

³i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, Suzana i mnoge druge koje su mu posluživale od svojih dobara.

⁴I kad se okupilo mnogo naroda, a dolazili su k njemu iz svakoga grada, govorio im je u usporedbi:

⁵“Sijač je izašao sijati svoje sjeme. I dok je sijao, jedno je palo pokraj puta i bilo pogaženo, i ptice su ga nebeske pozobale.

⁶A drugo je palo na kamen; i čim je izniknulo, osušilo se, jer nije imalo vlage.

⁷I drugo je palo među trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.

⁸A drugo je palo na dobru zemlju te naraslo i donijelo stostruk rod.” Kad je ovo rekao, viknuo je: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

⁹A njegovi su ga učenici upitali govoreći: “Što bi bila ta usporedba?”

¹⁰A on je odgovorio: “Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali drugima je dano u usporedbama, ‘da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’

¹¹A ovo je usporedba: Sjeme je Božja riječ.

¹²Ovi pokraj puta, jesu oni koji slušaju; zatim dolazi đavao i otima Riječ iz njihova srca, da ne bi povjerovali i spasili se.

¹³Ovi na kamenu, to su oni, koji kad slušaju, primaju Riječ s radošću, ali takvi nemaju korijena; oni za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.

¹⁴A ono što je palo među trnje, to su oni koji slušaju, i odlaze, te se uguše pod brigama, bogatstvom i životnim užicima i ne donesu zrelog ploda.

¹⁵A ono što je u dobroj zemlji, to su oni koji, pošto su slušali, čuvaju Riječ u dobru i plemenitu srcu i donose plod u strpljivosti.

¹⁶Nitko, kad zapali svijeću, ne pokriva je posudom ili stavlja pod postelju, već je postavlja na svijećnjak, da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlo.

¹⁷Jer ništa nije tajno što neće biti očitovano, ni skriveno što se neće saznati i na vidjelo izaći.

¹⁸Pazite stoga kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati; a tko nema, od njega će se oduzeti i ono što misli da ima.”

¹⁹Zatim su došli k njemu majka i braća njegova, i nisu mu mogli prići zbog mnoštva.

²⁰Tada su mu neki javili govoreći: “Tvoja majka i braća tvoja stoje vani, žele te vidjeti!”

²¹A on im je odgovorio rekavši: “Majka moja i braća moja su ovi koji slušaju riječ Božju i izvršavaju je.”

²²I dogodilo se jednog dana da je on ušao u lađu sa svojim učenicima i rekao im: “Prijeđimo na onu stranu jezera!” I isplovili su.

²³I dok su plovili, on je zaspao. Uto se na jezero spustio olujni vjetar i voda je punila lađu, te su bili u pogibli.

²⁴Tada su mu prišli i probudili ga govoreći: “Učitelju, učitelju, ginemo!” Onda je on ustao, zaprijetio vjetru i razbješnjeloj vodi te su prestali; i nastala je tišina.

²⁵A njima je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su se, prestrašeni, začudili govoreći jedan drugomu: “Tko li je ovaj da zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga?”

²⁶I doplovili su u gadarenski kraj, koji je nasuprot Galileji.

²⁷I dok je on izlazio na kopno, u susret mu je iz grada došao neki čovjek koji je dugo vremena imao đavle, i nije oblačio odjeću niti je boravio u kući, već u grobovima.

²⁸Kad je opazio Isusa, kriknuo je i pao pred njega te jakim glasom rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te, ne muči me!”

²⁹Jer je Isus zapovjedio nečistom duhu da izađe iz toga čovjeka; jer ga je mnogo puta zgrabio pa su ga čuvali vezanog lancima i okovima, a on bi raskidao sveze i đavao bi ga tjerao u pustinju.

³⁰A Isus ga je upitao govoreći: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Legija,” jer su mnogi đavli ušli u njega.

³¹I zaklinjali su ga da im ne zapovjedi da odu u bezdan.

³²A ondje je bilo veliko krdo svinja koje je paslo na gori, pa su ga duhovi zaklinjali da im dopusti ući u njih; i on im je dopustio.

³³Tada su đavli izašli iz tog čovjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja naglo jurnulo niz obronak u jezero, i utopilo se.

³⁴Kad su oni koji su ih pasli vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i otišli te razglasili to u gradu i po selima.

³⁵Tada su izašli vidjeti što se dogodilo te su došli k Isusu i našli čovjeka iz koga su izašli đavli gdje sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.

³⁶A oni koji su to vidjeli, ispripovjedili su im kako je ozdravio onaj što je bio opsjednut đavlima.

³⁷Tada ga je sve ono mnoštvo iz okolice gadarenske zaklinjalo da ode od njih, jer su bili obuzeti velikim strahom. I on je ušao u lađu te se vratio.

³⁸A onaj čovjek iz koga su izašli đavli molio ga je da bude s njime, ali Isus ga je otpustio govoreći:

³⁹Vrati se kući svojoj i ispričaj kako ti je veliko djelo Bog učinio!” I on je otišao razglašujući po cijelom gradu kako mu je veliko djelo Isus učinio.

⁴⁰I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali.

⁴¹I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio nadstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću;

⁴²jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali.

⁴³A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti,

⁴⁴prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao.

⁴⁵A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda nagurava i pritiska, a ti pitaš: ‘Tko me se dotaknuo?’ “

⁴⁶A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.”

⁴⁷A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila.

⁴⁸A on joj je rekao: “Kćeri, nemoj klonuti, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!”

⁴⁹Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći mu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!”

⁵⁰A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!”

⁵¹I kad je ušao u kuću, nikome nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice.

⁵²A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!”

⁵³I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla.

⁵⁴A on ih je sve istjerao van te ju je primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!”

⁵⁵I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti.

⁵⁶A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.