Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - EVANĐELJE PO LUKI 9 Bible Online

EVANĐELJE PO LUKI 9 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

EVANĐELJE PO LUKI 9

¹Tada je sazvao dvanaestoricu svojih učenika te im dao snagu i vlast nad svim đavlima, i da liječe bolesti.

²Zatim ih je poslao propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne,

³pa im rekao: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti imajte po dvije košulje!

⁴I u koju god kuću uđete, ostanite ondje i odande pođite!

⁵A oni koji vas ne prime, kad izlazite iz toga grada, otresite i prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!”

⁶I pošli su: prolazili su kroz sela propovijedajući evanđelje i posvuda liječili.

⁷I Herod tetrarh je dočuo o svemu što je on činio pa je bio smeten, jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih;

⁸a neki da se pojavio Ilija; a drugi da je ustao jedan od starih proroka.

⁹Nato je Herod rekao: “Ivanu sam ja odrubio glavu; ali tko je ovaj o kome ja slušam takve stvari?” I želio ga je vidjeti.

¹⁰A kad su se apostoli vratili, ispripovjedili su mu sve što su učinili. Onda ih je poveo sa sobom te se povukao nasamo, na pusto mjesto kod grada zvanog Betsaida.

¹¹Ali narod ga je, kad je to doznao, počeo slijediti, i on ih je primio te im govorio o kraljevstvu Božjem i ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.

¹²A kada se dan počeo primicati kraju, prišla su tada Dvanaestorica i rekla mu: “Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke smjestiti se i pribaviti hrane, jer smo ovdje na pustom mjestu!”

¹³Ali im je on rekao: “Dajte im vi jesti!” A oni su odgovorili: “Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe; osim da mi odemo kupiti hranu za sav ovaj narod!”

¹⁴Jer je bilo oko pet tisuća muškaraca. A on je rekao svojim učenicima: “Posjednite ih u skupine po pedeset!”

¹⁵I tako su učinili te ih sve posjedali.

¹⁶Tada je on uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio ih i razlomio te dao učenicima da ih stave pred mnoštvo.

¹⁷I jeli su i svi se nasitili; a od ulomaka koji su im pretekli nakupilo se dvanaest košara.

¹⁸I dogodilo se, dok je on nasamo molio, da su s njim bili učenici. I on ih je upitao govoreći: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”

¹⁹Oni su odgovorili rekavši: “Ivan Krstitelj, a neki kažu Ilija, a drugi kažu da je ustao neki od starih proroka.”

²⁰On ih je upitao: “A što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio rekavši: “Krist Božji!”

²¹A on ih je strogo opomenuo i zapovjedio im da to nikome ne kažu,

²²govoreći: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti.”

²³A svima njima je govorio: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i slijedi me.

²⁴Jer onaj koji hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a onaj koji izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.

²⁵Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sâm sebe izgubi ili bude odbačen?

²⁶Jer onaj koji se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u Očevoj i svetih anđela.

²⁷Ali kažem vam istinu, ima nekih što ovdje stoje koji neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.”

²⁸I dogodilo se, oko osam dana poslije tih besjeda, da je poveo sa sobom Petra i Ivana i Jakova te se popeo na goru da bi molio.

²⁹I dok je molio, promijenio se izgled njegovog lica, a njegova je odjeća bila bijela i blistava.

³⁰I gle, razgovarala su s njim dva čovjeka. To su bili Mojsije i Ilija,

³¹koji su se pojavili u slavi i govorili o njegovom izlasku što se trebao dovršiti u Jeruzalemu.

³²Ali je Petra i one s njim bio svladao san. A kad su se probudili, ugledali su njegovu slavu i dva čovjeka koji su stajali s njime.

³³I dogodilo se, dok su se oni rastajali od njega, da je Petar rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan Iliji.” Nije znao što govori.

³⁴Dok je on tako govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. A kad su ušli u oblak, prestrašili su se.

³⁵I izašao je glas iz oblaka govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”

³⁶A kad je glas prestao, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli i onih dana nikome nisu ništa pričali što su vidjeli.

³⁷I dogodilo se, kad su sljedeći dan sišli s gore, da ga je susrelo mnogo naroda.

³⁸I gle, neki je čovjek iz mnoštva povikao govoreći: “Učitelju, zaklinjem te, pogledaj na moga sina! Jer mi je jedinac,

³⁹a evo, duh ga obuzima, pa odjednom vrišti; onda ga trese da mu izlazi pjena i lomeći ga jedva se udaljuje od njega.

⁴⁰I zaklinjao sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

⁴¹A Isus je odgovorio rekavši: “O, nevjerni i izopačeni naraštaju, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi sina svoga ovamo!”

⁴²I dok je on još prilazio, đavao ga je bacio na tlo i potresao. A Isus je zaprijetio nečistom duhu i ozdravio dječaka te ga predao njegovom ocu.

⁴³I svi su se divili zbog silne moći Božje. I dok su se svi čudili svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima:

⁴⁴“Neka vam ove riječi utonu u uši: Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima!”

⁴⁵Ali oni nisu razumjeli tu besjedu; i bila je skrivena od njih tako da je nisu shvatili, a bojali su se upitati ga o toj besjedi.

⁴⁶Tada se među njima pojavila misao tko bi od njih bio najveći?

⁴⁷A Isus je, znajući misao njihova srca, uzeo dijete i postavio ga pokraj sebe,

⁴⁸te im je rekao: “Onaj koji primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a onaj tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, taj će biti velik.”

⁴⁹A Ivan je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga koji u tvoje ime istjeruje đavle, i zabranili smo mu, jer te ne slijedi s nama.”

⁵⁰A Isus mu je rekao: “Nemojte mu braniti, jer tko nije protiv nas, za nas je.”

⁵¹I dogodilo se, kad je došlo vrijeme da on bude uzet gore, on je postojano upravio svoje lice da bi otišao u Jeruzalem,

⁵²te poslao glasnike pred licem svojim. Oni su otišli i ušli u neko samarijansko selo kako bi pripremili za njega,

⁵³ali ga nisu primili jer mu je lice bilo kao da bi htio ići u Jeruzalem.

⁵⁴A kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan, rekli su: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i spali ih, kao što je i Ilija učinio?”

⁵⁵A on se okrenuo pa ih ukorio i rekao: “Vi ne znate kakva ste duha.

⁵⁶Jer Sin čovječji nije došao uništiti živote ljudi, nego ih spasiti.” Onda su otišli u drugo selo.

⁵⁷I dogodilo se, dok su išli putem, da mu je netko rekao: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”

⁵⁸A Isus mu je rekao: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu položiti.”

⁵⁹A drugomu je rekao: “Slijedi me!” Ali je on rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem pokopati svoga oca.”

⁶⁰Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi pokopaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje!”

⁶¹A netko drugi je isto tako rekao: “Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi dopusti da se najprije oprostim sa svojim ukućanima!”

⁶²A Isus mu je rekao: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”