Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 16 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 16 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 16

¹Tada je stigao u Derbu i Listru. I gle, ondje je bio neki učenik imenom Timotej, sin neke žene Židovke koja je povjerovala, a otac mu je bio Grk,

²koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniju.

³Njega je Pavao htio povesti sa sobom te ga je uzeo i obrezao zbog Židova koji su bili u onim mjestima: jer su svi znali da mu je otac bio Grk.

⁴I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže odredbe koje su odredili apostoli i starješine u Jeruzalemu.

⁵I tako su se crkve učvršćivale u vjeri i svakodnevno brojčano povećavale.

⁶A kad su prošli kroz Frigiju i galacijsku pokrajinu, Duh Sveti im je zabranio propovijedati riječ u Aziji.

⁷Nakon toga došli su u Miziju te pokušali doći u Bitiniju, ali im Duh nije dopustio.

⁸I prolazeći kroz Miziju, sišli su u Troadu.

⁹I noću se Pavlu pokazalo viđenje: stajao je neki čovjek iz Makedonije i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”

¹⁰A odmah poslije tog viđenja nastojali smo poći u Makedoniju, uvjereni da nas je Gospodin pozvao propovijedati im evanđelje.

¹¹Zato smo zaplovili iz Troade te krenuli ravno u Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol,

¹²a odande u Filipe, koji je glavni grad tog dijela Makedonije, i rimska kolonija. I u tom smo gradu ostali nekoliko dana.

¹³A na Šabat smo izašli izvan grada prema rijeci gdje se obično održavala molitva te smo sjeli i govorili ženama koje su se ondje sakupile.

¹⁴A slušala nas je neka žena imenom Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: Gospodin je otvorio njezino srce te se priklonila onome što je Pavao govorio.

¹⁵A kad je bila krštena ona i njezin dom, zamolila nas je govoreći: “Ako prosudite da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite!” I primorala nas je.

¹⁶I dogodilo se, dok smo išli na molitvu, da nas je srela neka sluškinja opsjednuta vračarskim duhom. Ona je vračajući pribavljala veliku dobit svojim gospodarima.

¹⁷Ova je slijedila Pavla i nas te vikala govoreći: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji nam navješćuju put spasenja.”

¹⁸I to je činila mnogo dana. A Pavao se, pošto se ražalostio, okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista izađi iz nje!” I u isti je čas izašao.

¹⁹A kad su vidjeli njezini gospodari da im je nestala nada u dobitak, pograbili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske vladare.

²⁰I priveli su ih k predstojnicima govoreći: “Ovi ljudi, koji su Židovi, preko mjere uznemiruju naš grad,

²¹i poučavaju običaje koje nama kao Rimljanima nije zakonom dopušteno prihvaćati ni obdržavati.”

²²Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju.

²³I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva,

²⁴koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamnicu te im noge stavio u klade.

²⁵A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvorenici su ih slušali.

²⁶Tada odjednom nastane jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi.

²⁷A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli.

²⁸No Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!”

²⁹Tada je zatražio svjetlo i uletio unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu.

³⁰Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da se spasim?”

³¹A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!”

³²I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu.

³³I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi.

³⁴A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se radovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga.

³⁵A kad je svanuo dan, predstojnik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.”

³⁶A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!”

³⁷Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!”

³⁸A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani,

³⁹pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad.

⁴⁰A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.