Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 19 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 19 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 19

¹I dogodilo se dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, pošto je prošao gornje predjele, došao u Efez. I našao je neke učenike,

²te im rekao: “Jeste li primili Duha Svetoga otkad ste povjerovali?” A oni su mu odgovorili: “Mi nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.”

³I rekao im je: “U što ste onda kršteni?” A oni su rekli: “U Ivanovo krštenje.”

⁴Nato je Pavao rekao: “Ivan je uistinu krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.”

⁵Kad su to oni čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.

⁶I kad je Pavao na njih položio ruke, došao je na njih Duh Sveti te su počeli govoriti jezicima i prorokovati.

⁷A bilo je svega kojih dvanaest muževa.

⁸Zatim je Pavao ušao u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem.

⁹Ali kako su neki bili okorjeli i nepokorni te su govorili zlo o tom Putu pred mnoštvom, odstupi od njih i odvoji učenike te je svaki dan raspravljao u školi nekog Tirana.

¹⁰I to je trajalo dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije, i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodina Isusa.

¹¹A Bog je neobična čudesa činio po Pavlovim rukama,

¹²tako da su čak i rupce za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale i zli duhovi izlazili su iz njih.

¹³Tada su neki od Židova skitnica, koji su zaklinjači duhova, pokušali nad onima koji su imali zle duhove zvati ime Gospodina Isusa govoreći: “Zaklinjemo vas Isusom kojega Pavao propovijeda!”

¹⁴A bila su to sedam sinova nekoga Skeve, Židova, velikog svećenika, koji su to činili.

¹⁵No zli im je duh odgovorio i rekao: “Isusa poznajem i Pavla znam, a tko ste vi?”

¹⁶I čovjek u kome je bio zli duh nasrnuo je na njih te ih sve nadvladao i nadjačao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz one kuće.

¹⁷I ovo je postalo poznato svim stanovnicima Efeza, i Židovima i Grcima te ih je sve obuzeo strah; i veličalo se ime Gospodina Isusa.

¹⁸I mnogi su od onih koji su povjerovali dolazili ispovijedati i očitovati svoja djela.

¹⁹A mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su knjige te ih spaljivali pred svima. I procijenili su njihovu vrijednost te su ustanovili da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.

²⁰Tako se riječ Gospodinova silno raširila i jačala.

²¹Nakon što je to završilo, Pavao je naumio u duhu kad je prošao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem, govoreći: “Nakon što budem tamo, treba mi i Rim vidjeti.”

²²Tada je poslao u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se zadržao neko vrijeme u Aziji.

²³I u to vrijeme nastala je nemala pobuna zbog tog Puta.

²⁴Neki je srebrnar imenom Demetrije koji je izrađivanjem srebrnih Dianinih hramova donosio zanatlijama nemalu zaradu,

²⁵on je okupio sve njih zajedno s onima što su se bavili takvim poslom i rekao im: “Gospodo, vi znate da od ovoga zanata dolazi naše blagostanje.

²⁶A vidite i čujete da je, ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavao uvjerio i okrenuo mnogo naroda govoreći da nisu bogovi oni što su rukama izrađeni.

²⁷Tako postoji pogibao, ne samo da naš zanat propadne, nego da i hram velike božice Diane bude smatran za ništa i uništeno veličanstvo nje koju štuje cijela Azija i sav svijet.”

²⁸A kad su to čuli, napunili su se gnjevom te povikali govoreći: “Velika je Diana efeška!”

²⁹I cijeli se grad uskomešao, te su pošto su uhvatili Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, složno odjurili u kazalište.

³⁰A kad je Pavao htio ući među narod, učenici mu nisu dopustili.

³¹A i neki azijski poglavari, njegovi prijatelji, poslali su k njemu zamolivši ga neka se ne osmjeljuje ići u kazalište.

³²Jedni su pak vikali jedno, a drugi drugo, jer je skup bio zbunjen, a većina nije znala ni zašto su se skupili.

³³Tada su iz mnoštva izvukli Aleksandra, jer su ga Židovi gurali naprijed. Nato je Aleksandar mahnuo rukom htijući se obraniti pred narodom.

³⁴Ali kad su doznali da je Židov, svi su u jedan glas oko dva sata vikali: “Velika je Diana efeška!”

³⁵Tada je gradski tajnik umirio narod i rekao: “Ljudi! Efežani! Tko od ljudi ne zna da je grad Efez štovatelj hrama velike božice Diane i njezinog kipa koji je pao s Jupitera?

³⁶Budući da se tome ne može proturječiti, trebate ostati mirni i ništa ishitreno ne činiti!

³⁷Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni pljačkaši svetišta, niti su hulitelji naše božice.

³⁸Stoga, ako Demetrije i ovi zanatlije što su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli, pa neka tuže jedni druge.

³⁹Ali ako tražite nešto drugo, to će se riješiti na zakonitome skupu,

⁴⁰jer smo u opasnosti da budemo optuženi za ovu današnju pobunu, ta ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.”

⁴¹A kad je to rekao, raspustio je skup.