Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 20 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 20 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 20

¹I nakon što se pobuna stišala, Pavao je dozvao k sebi učenike, izgrlio ih, i otputovao u Makedoniju.

²A kad je prošao kroz one krajeve te im iznio mnoge nagovore, došao je u Grčku,

³I ostao je ondje tri mjeseca. A pošto su Židovi, dok se spremao otploviti u Siriju, skovali zavjeru protiv njega, naumio je vratiti se kroz Makedoniju.

⁴A do Azije pridružili su mu se: Sopater iz Bereje; a od Solunjana Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe i Timotej; a iz Azije, Tihik i Trofim.

⁵Ovi su otišli prije te su nas pričekali u Troadi.

⁶A nakon dana Beskvasnih kruhova, otplovili smo iz Filipa i stigli za pet dana k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

⁷A prvog dana u tjednu, kad su se učenici sastali lomiti kruh, Pavao im je propovijedao, a kako je bio spreman sutradan otići, produžio je svoj govor sve do ponoći.

⁸I u gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke.

⁹A tamo je na prozoru sjedio neki mladić imenom Eutih, kojeg je uhvatio dubok san te je on, kako je Pavao dugo propovijedao, svladan snom pao dolje s trećega kata. I podigli su ga mrtvog.

¹⁰Tada je Pavao sišao, nadnio se nad njega, zagrlio ga i rekao: “Ne uznemirujte se: jer duša je njegova u njemu!”

¹¹Stoga kad se ponovo popeo, razlomio je kruh i jeo te dugo govorio, sve do zore, pa je onda otputovao.

¹²A mladića su doveli živog te su se nemalo utješili.

¹³A mi smo otišli naprijed na lađu te smo otplovili u Asos, gdje smo trebali ukrcati Pavla, jer je on tako odredio, namjeravajući sâm ići pješice.

¹⁴I kad se s nama susreo u Asosu, ukrcali smo ga i stigli smo u Mitilenu.

¹⁵Odande smo otplovili i sljedećeg dana došli smo nadomak Hiosa; a preksutra smo pristali u Samosu, prenoćili smo u Trogiliumu; a sljedećeg dana stigli smo u Milet.

¹⁶Jer je Pavao odlučio ploviti mimo Efeza kako ne bi gubio vrijeme u Aziji, već mu se žurilo da bude, ako mu je moguće, na dan Pedesetnice u Jeruzalemu.

¹⁷A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve.

¹⁸I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju,

¹⁹služeći Gospodina sa svom poniznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera;

²⁰kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće,

²¹svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje k Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista.

²²I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći,

²³osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje.

²⁴Ali me ništa od toga ne zabrinjava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.

²⁵I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovijedajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica.

²⁶Zato vam na današnji dan izjavljujem: ja sam čist od krvi sviju,

²⁷jer vam nisam propustio obznaniti sav naum Božji.

²⁸Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju.

²⁹Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrutni vukovi koji ne štede stado.

³⁰I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom.

³¹Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog!

³²A sada vas, braćo, preporučujem Bogu i riječi njegove milosti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju.

³³Ničijeg srebra ili zlata ili odijela nisam poželio.

³⁴Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom.

³⁵Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ‘Blaženije je davati nego primati.’ “

³⁶I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima.

³⁷Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili,

³⁸ožalošćeni iznad svega njegovim riječima koje je izgovorio: da neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu.