Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 21 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 21 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 21

¹I dogodilo se da smo, nakon što smo se od njih otrgnuli, otplovili, pa smo, imajući pravocrtan kurs, stigli na Kos, a sutradan na Rod i odande u Pataru.

²I našli smo lađu koja plovi preko u Feniciju, ukrcali se i otplovili.

³A kad smo ugledali Cipar, ostavili smo ga s lijeva te smo otplovili u Siriju i pristali u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati svoj teret.

⁴I pronašli smo učenike te smo ostali ondje sedam dana. Oni su, po Duhu, govorili Pavlu da ne treba uzlaziti u Jeruzalem.

⁵No kad su nam istekli dani, otišli smo na put te krenuli u pratnji svih njih, sa ženama i djecom, do izvan grada; tada smo kleknuli na obali i molili.

⁶I oprostili smo se jedni s drugima te se popeli na brod, a oni su se vratili kućama.

⁷A kad smo završavali plovidbu iz Tira, stigli smo u Ptolemaidu te smo pozdravili braću i ostali kod njih jedan dan.

⁸A sljedećeg dana mi koji smo bili s Pavlom, otputovali smo i došli u Cezareju. I ušli smo u kuću Filipa evangelizatora, koji je bio jedan od sedmorice, te smo ostali kod njega.

⁹A ovaj isti je imao četiri kćeri, djevice koje su prorokovale.

¹⁰A kako smo ondje boravili mnogo dana, sišao je iz Judeje neki prorok po imenu Agab.

¹¹I kad je došao k nama, uzeo je Pavlov pojas i svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako govori Duh Sveti: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka čiji je ovo pojas i predati ga u ruke Pogana.’ “

¹²A kad smo mi to čuli, počeli smo ga i mi i mještani zaklinjati da ne uzlazi u Jeruzalem.

¹³Nato je Pavao odgovorio: “Što činite plačući i slamajući mi srce? Jer ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”

¹⁴A kad ga nismo mogli uvjeriti, ušutjeli smo govoreći: “Neka bude volja Gospodinova!”

¹⁵I poslije tih dana spremili smo se te smo uzišli u Jeruzalem.

¹⁶A s nama su pošli i neki učenici iz Cezareje te nas odveli k nekom Mnasonu s Cipra, starom učeniku kod koga smo trebali odsjesti.

¹⁷I kad smo stigli u Jeruzalem, braća su nas primila radosno.

¹⁸A sutradan je Pavao ušao s nama k Jakovu i sve su starješine bile nazočne.

¹⁹I pošto ih je pozdravio, počeo im je redom izlagati što je Bog učinio među Poganima po njegovoj službi.

²⁰Kad su oni to čuli, slavili su Gospodina te su mu rekli: “Vidiš, brate, koliko je tisuća Židova koji su povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

²¹A o tebi su bili obaviješteni da sve Židove koji su među Poganima poučavaš da napuste Mojsija govoreći im da ne moraju obrezivati svoju djecu niti hoditi po običajima.

²²Što ćemo dakle? Mnoštvo se svakako mora sakupiti jer će čuti da si došao.

²³Učini zato ovo što ti kažemo: imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.

²⁴Uzmi ih, očisti se zajedno s njima i preuzmi troškove za njih da obriju glave, te će svi uvidjeti da nema ničega u onome što su čuli o tebi, nego da i sam hodiš pravo i držiš se Zakona.

²⁵A što se tiče Pogana koji su povjerovali, mi smo im napisali pošto smo zaključili da ništa takvo ne moraju držati, osim da se čuvaju od onoga što je prineseno idolima, i od krvi, i od udavljenog i od bludništva.”

²⁶Tada je Pavao uzeo one ljude te se sljedeći dan očistio zajedno s njima, ušao u Hram da bi označio svršetak dana očišćenja nakon čega bi se trebalo za svakoga od njih prinijeti prinos.

²⁷A kad je sedam dana bilo pri kraju, Židovi iz Azije su, pošto su ga vidjeli u Hramu, pobunili su sav narod i uhvatili ga

²⁸vičući: “Ljudi! Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji posvuda poučava protiv naroda i Zakona i ovog mjesta te je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”

²⁹Jer su oni prije u gradu vidjeli s njim Troafima Efežanina za koga su mislili da ga je Pavao uveo u Hram.

³⁰I sav se grad uskomešao i nastala je strka naroda pa su uhvatili Pavla i odvukli ga izvan Hrama te odmah zatvorili vrata.

³¹I dok su ga htjeli ubiti, došla je vijest tisućniku čete da je sav Jeruzalem u pobuni.

³²On je odmah uzeo vojnike i satnike te je dotrčao dolje k njima. A oni kad su vidjeli tisućnika i vojnike, prestali su udarati Pavla.

³³Tada se tisućnik približio, uhvatio ga i zapovjedio da ga svežu sa dvojim lancima. Zatim ga počeo ispitivati tko je i što je učinio.

³⁴A kako su iz mnoštva jedni vikali jedno, a drugi drugo, nije mogao ništa saznati zbog meteža te je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu.

³⁵A kad su stigli na stepenice, dogodilo se da su ga vojnici morali nositi zbog nasilnosti mnoštva,

³⁶jer ih je mnoštvo naroda slijedilo vičući: “Smakni ga!”

³⁷I dok su Pavla namjeravali uvesti u vojarnu, on je upitao tisućnika: “Smijem li ti nešto reći?” A ovaj je rekao: “Zar ti govoriš grčki?

³⁸Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije ovih dana podigao pobunu i odveo u pustinju četiri tisuće ljudi ubojica?”

³⁹A Pavao je rekao: “Ja sam Židov iz Tarza, grada u Ciliciji, građanin ne tako beznačajnog grada. I molim te, dopusti mi progovoriti narodu!”

⁴⁰A kad mu je on dao dopuštenje, Pavao je stajao na stepenicama i dao narodu znak rukom, pa kad je nastala potpuna tišina, progovorio je hebrejskim jezikom govoreći: