Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 27 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 27 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 27

¹A kad je bilo odlučeno da moramo otploviti u Italiju, predali su Pavla i neke druge zatvorenike jednom satniku iz Augustove čete, po imenu Julije.

²Tada smo ušli u neku adramitsku lađu i otplovili, namjeravajući ploviti pored azijske obale. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.

³Sutradan smo pristali u Sidonu. A Julije je s Pavlom uljudno postupao i dopustio mu je poći k prijateljima da se okrijepi.

⁴A kad smo otplovili odande, plovili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.

⁵Kada smo preplovili more uzduž Cilicije i Pamfilije, stigli smo u Miru, grad u Liciji.

⁶Ondje je satnik našao neku aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju i ukrcao nas u nju.

⁷I mnoge smo dane plovili sporo i jedva smo stigli do Knide. Kako nam vjetar nije dao pristati, plovili smo u zavjetrini Krete nasuprot Salmoni,

⁸pa smo jedva ploveći uz nju stigli na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.

⁹A kako je prošlo duže vremena i plovidba je već postala opasna, jer je i Post već bio prošao, Pavao ih je opominjao

¹⁰te im rekao: “Ljudi, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”

¹¹No satnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe nego onome što je Pavao govorio.

¹²I zato što luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da i odande otplove, ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, koja gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, te tamo prezimili.

¹³A kad je zapuhao blagi južnjak, misleći da mogu ostvariti svoju namjeru, digli su sidro te zaplovili sasvim uz Kretu.

¹⁴Ali nedugo poslije toga navalio je žestok vjetar zvan Euroklindon.

¹⁵Kad je zahvatio lađu tako da se nije mogla oduprijeti vjetru, pustili smo je da nas nosi.

¹⁶I prolazeći ispod nekog otočića koji se naziva Klauda, uz mnogo smo napora uspjeli dokopati se čamca.

¹⁷Njega su izvukli na lađu, a užad upotrijebili da potpašu lađu; a bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustili su jedro te su tako bili nošeni dalje.

¹⁸A kako nas je oluja strahovito bacala, sutradan su počeli rasterećivati lađu;

¹⁹a treći smo dan svojim rukama izbacivali brodsku opremu.

²⁰I kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nemala oluja je bjesnila, izgubili smo tada svaku nadu da ćemo se spasiti.

²¹No nakon što se dugo nije jelo Pavao se podigao usred njih te rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati i ne otiskivati se s Krete te izbjeći ovu pogibelj i štetu.

²²A sada vas opominjem, razvedrite se, jer ničiji život između vas neće biti izgubljen osim lađe.

²³Jer noćas je uz mene stao anđeo Boga čiji jesam i kome služim,

²⁴govoreći: ‘Ne boj se, Pavle! Pred Cezara moraš biti doveden i evo, Bog ti je podario sve koji s tobom plove.’

²⁵Stoga, ljudi, razvedrite se jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je bilo rečeno.

²⁶Ali kako bilo, trebamo se nasukati na neki otok.”

²⁷A kad je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo ovamo onamo po Jadranu, oko ponoći naslutili su mornari da im se primiče neka zemlja.

²⁸Bacili su olovnicu i našli dvadeset hvati dubine, a kad su odmakli malo dalje pa ponovno bacili olovnicu, našli su petnaest hvati.

²⁹Tada su, bojeći se da ne udarimo u grebene, bacili s krme četiri sidra iščekujući dolazak dana.

³⁰No mornari su namjeravali pobjeći s lađe pa su čamac spustili u more pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra.

³¹Nato je Pavao rekao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti!”

³²Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne.

³³A dok je dan počeo svitati, Pavao je molio sve da uzmu jelo govoreći: “Danas je četrnaesti dan koji provodite posteći i ništa niste okusili.

³⁴Zato vas molim da uzmite jelo, jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.”

³⁵I kad je to izgovorio, uzeo je kruh, te pred svima zahvalio Bogu, razlomio i počeo jesti.

³⁶Tada su se svi razvedrili te su i sami uzeli jelo.

³⁷A svih nas je bilo u lađi svega dvjesta sedamdeset i šest duša.

³⁸A kad su se nasitili, počeli su rasterećivati lađu bacajući pšenicu u more.

³⁹I kad je osvanuo dan, nisu prepoznali zemlju, ali su otkrili neki zaljev s ravnom obalom na koju su, bude li moguće, odlučili natjerati lađu.

⁴⁰I kad su podigli sidra, prepustili su se moru. Istodobno su popustili konope na kormilima i dignuli prednje jedro prema vjetru pa usmjerili prema obali.

⁴¹No naletjeli su na mjesto gdje se susreću dva mora, te nasukali lađu. Čamac je čvrsto nasjeo i ostao nepomičan, dok je krmu razdiralo od siline valova.

⁴²Tada su vojnici naumili poubijati zatvorenike, tako da ne bi koji isplivao i pobjegao.

⁴³Ali je satnik, htijući spasiti Pavla, spriječio njihovu nakanu i zapovjedio da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te izađu na kopno,

⁴⁴a ostali će, neki na daskama, a neki na olupinama lađe. I tako se dogodilo da su svi čitavi prispjeli na kopno.