Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - DJELA APOSTOLSKA 7 Bible Online

DJELA APOSTOLSKA 7 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

DJELA APOSTOLSKA 7

¹Tada ga je veliki svećenik upitao: “Je li to tako?”

²A on je rekao: “Ljudi, braćo i očevi, poslušajte: Bog slave pokazao se našem ocu Abrahamu kad je bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,

³i rekao mu: ‘Izađi iz svoje zemlje i iz svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’

⁴Tada je izašao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. A odatle ga, nakon što mu je otac umro, preselio u ovu zemlju u kojoj sad vi živite.

⁵I u njoj mu nije dao baštine niti toliko da bi stavio svoju stopu, već mu je obećao, da bi to dao u posjed njemu i njegovu sjemenu nakon njega, dok još nije imao djeteta.

⁶A Bog mu je na taj način rekao da će njegovo sjeme boraviti u tuđoj zemlji te da će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina.

⁷‘Ali narodu kojem budu robovali, ja ću suditi,’ rekao je Bog, ‘i nakon toga će izaći te mi služiti na ovom mjestu.’

⁸Zatim mu je dao Savez obrezanja. I tako je Abraham rodio Izaka i obrezao ga osmi dan, a Izaku se rodio Jakov, a Jakovu su se rodila dvanaest patrijarha.

⁹A patrijarsi su potaknuti zavišću prodali Josipa u Egipat, ali Bog je bio s njim,

¹⁰te ga oslobodio od svih njegovih nevolja i dao mu naklonost i mudrost pred faraonom, kraljem Egipta, i postavio ga je upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom.

¹¹Zatim je došla glad i velika nevolja na svu zemlju egipatsku i Kanaan te naši očevi nisu mogli naći hrane.

¹²A kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je onamo najprije naše očeve.

¹³A drugi put Josip se očitovao svojoj braći te je Josipov rod postao poznat faraonu.

¹⁴Tada je Josip poslao da se k njemu pozove njegov otac Jakov i sva njegova rodbina, sedamdeset i pet duša.

¹⁵Tako je Jakov sišao u Egipat te je umro, on i naši očevi.

¹⁶I bili su preneseni u Sihem i položeni u grob koji je Abraham kupio za neku svotu novca, od sinova Hamorovih, oca Sihema.

¹⁷Ali kako se bližilo vrijeme obećanja za koje se Bog zakleo Abrahamu, narod se povećao i namnožio u Egiptu,

¹⁸sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa.

¹⁹Taj je postupao lukavo s našim rodom i zlostavljao naše očeve, tako da moraju odbaciti svoju dječicu kako ona ne bi mogla preživjeti.

²⁰U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je izvanredno lijep i tri je mjeseca bio hranjen u kući svoga oca.

²¹A kad je bio odbačen, uzela ga je faraonova kćer i sebi othranila za sina.

²²I Mojsije je bio poučen u svoj mudrosti egipatskoj i bio je silan u riječima i djelima.

²³A kad je napunio četrdeset godina, došlo mu je u srce da pohodi svoju braću, sinove Izraelove.

²⁴I kad je vidio kako jedan od njih trpi nepravdu, obranio ga i osvetio njega koji je bio tlačen te ubio Egipćanina.

²⁵Jer je shvatio da će njegova braća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje oslobođenje, ali oni nisu razumjeli.

²⁶A sutradan se pokazao među onima koju su se tukli te ih pokušao pomiriti govoreći: ‘Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?’

²⁷Ali onaj koji je činio bližnjemu nepravdu, odbio ga je govoreći: ‘Tko je tebe postavio za glavara i suca nad nama?

²⁸Želiš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?’

²⁹Tada je Mojsije pobjegao zbog te besjede i nastanio se kao stranac u zemlji midjanskoj, gdje je rodio dva sina.

³⁰I kad je prošlo četrdeset godina, pokazao mu se anđeo Gospodinov u pustinji Sinajske gore, u plamenu gorućega grma.

³¹Kad je to Mojsije opazio, začudio se prizoru. I dok se približavao da to pogleda, došao je k njemu glas Gospodinov,

³²govoreći: ‘Ja sam Bog otaca tvojih; Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev.’ Zatim je Mojsije uzdrhtao i nije se usudio ni pogledati.

³³Tada mu je Gospodin rekao: “Izuj obuću sa svojih nogu, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.

³⁴Vidio sam, vidio nevolju svoga naroda koji je u Egiptu i čuo njegovo stenjanje pa sam sišao da ga izbavim. A sad hajde, šaljem te u Egipat.’ “

³⁵Toga Mojsija kojeg su se odrekli govoreći: ‘Tko je tebe postavio za glavara i suca?’ Istoga im je Bog poslao kao vladara i osloboditelja rukom anđela koji mu se pokazao u grmu.

³⁶On ih je izveo nakon što im je pokazao čudesa i znakove u zemlji egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.

³⁷To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ‘Proroka poput mene podići će vam Gospodin, Bog vaš od braće vaše; njega slušajte.’

³⁸To je onaj koji je u pustinji bio u crkvi s anđelom koji mu je govorio na Sinajskoj gori i s očevima našim; onaj koji je primio žive objave da ih preda nama;

³⁹kome naši očevi nisu htjeli biti poslušni, nego su ga odgurali i u svojim srcima ponovno se okrenuli u Egipat,

⁴⁰govoreći Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će nas predvoditi, jer ne znamo što se dogodilo tome Mojsiju koji nas je izveo iz zemlje egipatske.’

⁴¹I u one dane načinili su tele, te prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se djelima svojih ruku.

⁴²Tada se Bog okrenuo i predao ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je zapisano u knjizi proroka: O dome Izraelov, niste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve u vremenskom razdoblju od četrdeset godina u pustinji?

⁴³Da, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana: likove ste načinili da im iskazujete štovanje. I odvest ću vas na onu stranu Babilona!’

⁴⁴Naši su očevi u pustinji imali Šator svjedočanstva, kako je to odredio onaj koji je govorio s Mojsijem da ga napravi prema uzorku koji je vidio.

⁴⁵A primili su ga očevi naši i pod vodstvom Jošue unijeli u posjed Pogana koje je Bog protjerao pred licem naših očeva, sve do dana Davida,

⁴⁶koji je našao naklonost pred Bogom te je želio naći šator Bogu Jakovljevu.

⁴⁷Ali mu je Salomon sagradio Dom.

⁴⁸Štoviše, Svevišnji ne prebiva u hramovima rukom napravljenim, kako je to prorok rekao:

⁴⁹Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću vi sagraditi, govori Gospodin, ili kakvo je mjesto mog počinka?

⁵⁰Nije li moja ruka sve ovo načinila?’

⁵¹Vi tvrdokorni i neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek odupirete Duhu Svetom! Kako su činili očevi vaši tako i vi činite.

⁵²Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga ste vi sada već izdali i ubili,

⁵³vi koji ste primili Zakon prema naredbama anđela, ali ga niste držali.”

⁵⁴Kad su to čuli, bili su probodeni u srcima te počeli škripati zubima na njega.

⁵⁵A on, pun Duha Svetoga, zagledao se u nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu zdesna,

⁵⁶te rekao: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.”

⁵⁷Nato su oni povikali jakim glasom i začepili uši te složno navalili na njega.

⁵⁸Izbacili su ga izvan grada i kamenovali. A svjedoci su odložili svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savao.

⁵⁹I kamenovali su Stjepana, koji je zazivao Boga i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”

⁶⁰Zatim je kleknuo i viknu jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I kad je to rekao, usnuo je.