Read NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - POSLANICA RIMLJANIMA 9 Bible Online

POSLANICA RIMLJANIMA 9 - NOVI ZAVJET I PSALMI - 1. izd. - bible

POSLANICA RIMLJANIMA 9

¹Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,

²da je moja žalost velika i neprekidna tuga u srcu mome.

³Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.

⁴Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;

⁵njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.

⁶Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,

⁷niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,

⁸to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.

⁹Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”

¹⁰I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;

¹¹(Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)

¹²njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,

¹³kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”

¹⁴Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!

¹⁵Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”

¹⁶Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

¹⁷Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”

¹⁸Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

¹⁹Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”

²⁰O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”

²¹Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?

²²A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,

²³da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:

²⁴i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana,

²⁵kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.

²⁶I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ‘Vi niste narod moj’, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”

²⁷Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.

²⁸Jer će djelo završiti i ubrzati ga u pravednosti, pošto će Gospodin brzo ostvariti djelo na Zemlji.”

²⁹I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

³⁰Što ćemo onda reći? Da su Pogani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.

³¹A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.

³²Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego tako kao po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,

³³kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”